UZNESENJE
Iz ove sobe s pogledom na tuđe prozore
Odaslao sam dron sa zastavom Argonauta,
Neka krstari iznad semafora i auta,
Samo da ga neki huligani ne obore.
Presreo sam satelitske poruke s nebesa:
Jupiter grudva glavu kometskog projektila
Za potomke dinosaura il ljudi-reptila,
Jerbo se već stoljećima nadima od bijesa.
Svakim danom su dublja njegova mrzoljublja
I ova lomača ima da sija kao zublja.
Odaslao sam dron da šestari iznad grada
Između redova sivih kariranih zgrada;
Možda skončamo kao eksponati muzeja
Poput strašila-skulptura u grobnici Pompeja.
KOLOVRAT SVAROGA
“Sjećaš li se plesnjaka iz doba svinga?”,
Jedan mrtvi pjesnik pita me u snu,
Od onih koje je prožderala Sfinga
Da u tuđem stihu ponovo uskrsnu.
Pa navodi riječi iz Tao Te Đinga
I svako malo oblizuje usnu,
Riječi što djeluju poput dopinga
Igraču robusnu, a još neiskusnu.
Iz sobnog sumraka dotiče me zraka;
Stare lutke roditelja kao čarape
Mnim još su mi navučene na šape.
Ustajem, i kroz odškrinute žaluzine
Pratim kako promiču crne limuzine;
Kolovrat Svaroga me ispreda iz oblaka.
ČEKAJUĆI U REDU ZA VODU 1993.
Jedna me nena gleda preneraženo
Dok uz njene skute vrzmaju se djeca,
A onda neutješno započe da jeca;
Za ruku je uzeše: “Šta ti bi, ženo? ”
Zapišta da sam isti njen unuk Admir
Kojem je bilo suđeno da strada
U nekom selu blizu Andrićgrada,
Allah da mu se smiluje, vječni da mir.
Od svega me najviše dirnulo ovo:
Da me od Admira dijeli jedno slovo.
Tu se i ja zakašljah kao bolesnik
Dok s brda pjesnik, Dedžalov vjerovjesnik
S gubicom ubice, pored haubice
Poje nježnost ljubice, leprš golubice.
ZIMSKE ŠARE
Snijeg prostrt u parku poput heklanog stonjaka;
Prolazim ispod grana osniježenih borova
Nalik na repove bijelih paunova,
Sleđene suze vise sa zimzelenih dronjaka.
Tuge rastanaka iz mladićkih dana
Pod vjenčanicom, mrznu u zavjet narizeja,
Kao što u svakoj curi bez dragana
Po jedna Penelopa čeka Odiseja.
U uhu tutnji galop bubnjeva i truba:
Rokenrolom škripe kletve crnih robova,
Godi mi to ropsko škrgutanje zuba.
Sve tamnija lica su starih drugova
Kad u prolazu glave okreću od mene –
Kao olovne figure od strave salivene.
UNINIJE
Na ovoj stanici se oprašta od Skitije
I ptica i travka i zvjezdana prašina,
Sve što je bilo moje, a sad je ničije
Tišti tišina od željezničkih šina.
I svi oni zlatni plodovi
Za kojima su ruke posezale
Sad su Anubisovi tegovi
Kojima su se duše izvagale.
Sve žudnje, magnetne naravi
Poput igle kompasa što vrti se u krug
Da sred pučine, zanos varavi
Pokaže tvoj sjever i jug.
Jesam li trčao za Artemidinim psima
Ili sam to bježao od njih?
Alfejeva glava mi izraste na ramenima
Dok u hramu njen bijeli kip štih.
Živjeh u palači koju nikad ne sazidah;
Ko živin stub u termometru slazih do dječaštva
Da sa zrcalom uz usnu pjeva magleni dah
Izmjeri mi dobačaje u disciplini mrtvaštva.
Čežnje, što nišane u prazno rajskim kapijama
Trube iz mojih najdubljih oktava –
Iz praha, iz mulja, iz kamena i iz trava:
Tamnujem u zlatnim, sve zlatnijim bukagijama.
POD HORUSOVIM OKOM
Prelistavam spise iz studentskih dana,
Kad u obnovljenim zimskim semestrima
Vila me je vila posestrima,
A svaka volšebnost bješe bogomdana.
Taj mladac, što mojim služi se potpisom,
Posrće ko slijepac nesigurnim krokom:
Svijet mu je obasjan Horusovim okom,
Sve meni žrtvuje – mojim otpisom.
Iz njegove krhkosti jošte crpim snagu
Da ponovo mladu Ladu vidim nagu.
Odavno “svoj čovjek”, nije pravi ja
Katkada ko vuk iz mene noću zavija:
Što i od Bakunjina i od Rumija
Osta tek papirusom punjena mumija.
NA FRANCUSKOM LEŽAJU
Svjetla iz susjedne zgrade prodiru u sobu
Dok osluškujem iza zatvorenih vrata
Orgazmički grč u glasu opernog kastrata;
Getea na zidu pretvaraju u gnusobu.
Druga je mapa zviježđa iz svake kurije,
Po drugim kalendarima iz svih tih soba
Kruže gladi, navike i godišnja doba;
Nigdje zodijaka iz rodne Lemurije.
Pod roletnama čipkaste podsuknje zavjesa
Kroz koje me motre ko s olimpskih nebesa
Lica bližnjih, kolega, gurua, profesora,
Svih basova i baritona iz školskog hora;
Iz mraka vijekova pod avarskim ropstvom
Zure zakrabuljena kotromanićkim gospodstvom.
IZA EKRANA
Moj kućni ljubimac laptop Asus
Hrani se mojim sjećanjima,
Kida i žvaće pasus po pasus,
Dinstane u snima i pričinima.
Iza ekrana sjećanja se vare,
Zamiru, boluju od metastaza;
Pare se, podmlađuju ili stare,
Porađaju buljuk groznih nakaza.
Na njemu jašem protiv Scipiona
Kroz bojna polja video igara,
Za Hanibala mijenjam piona
(Samo da mi ne zafali cigara).
Zurim kroz kockactu ključaonicu
U carske odaje i u staje,
Krevet se pretvara u pozornicu
Na kojoj mi Faustov lik pristaje.
Pod windowsom pjevam serenadu
Za draganu – bez prozora monadu.
Mogu biti Tristan, ili Don Žuan,
Danas biću braman, sutra Sandokan;
Pred tim ogledalom u ogledalu
Odrazi sliče ruskim babuškama,
Ko krugovi na vodi u mandalu
Poniru, legući ram iz rama.
