Toni – odlomak
Toniju su od gladi zakrčala crijeva. Odavno je prošlo vrijeme ručka, a njegova djevojka i dijete još su se uvijek brčkali u moru, koje je bilo toplo poput mokraće. Svaki put kad bi je javno nazvao “djevojkom”, kao da bi mu se u mozgu otkačila neka žica koja mu je željela reći da mu Tamara ni u kojem slučaju ne može biti djevojka, ne u tim godinama. Ali, namjerno ju je zvao tako: djevojka. Zvučalo je kao da su oboje mladi.
Tamara je stajala u moru do koljena, sagnuta prema djetetu koje je panično udaralo o površinu vode kratkim zamasima, nespretno, jer su mu smetali mišići za plivanje. “Hajde, T. J.!”, bodrila ga je, “vidiš da plivaš sam?” Tamara je bila okrenuta prema otvorenom moru i, kada im je Toni prišao da ih pita kada će jesti, ponovo su mu u oči upala dva jastučića koja su joj se pojavila nad kukovima u posljednje dvije godine, i opet mu je zasmetala njena neobično ravna stražnjica. “Alo, dosta je dernjave!”, viknuo je. More mu je smočilo prste i stopala su mu propala u pijesak. “Tata! Tata! Tata!”, viknuo je T. J., iako je otac stajao nedaleko od njega. “Vidi!”, vrisnuo je i ponovo počeo pljuskati po vodi.
“Dobro, sine tatin, bravo, ali nemoj toliko vikati”, rekao je Toni i okrenuo se oko sebe, “sramota je.”
“Eh, baš, sramota”, dobacila mu je Tamara. “Dijete je. Plaža je puna djece.”
“Da idem po hranu?” Toni je odlučio ne raspravljati s Tamarom jer je osjetio da ga je praznina u želucu zapekla. “Prošlo je četiri.”
“Idi”, odgovorila mu je Tamara, ne pogledavši ga. “Digni glavu da ne gutaš vodu!”, doviknula je djetetu.
Toni je krenuo prema ležaljkama da izvadi novac iz džepa na kratkim hlačama što su visile pod suncobranom. Ama, ne deri se, gusko jedna, mislio je u sebi. Želiš biti kao i druge seljačine na plaži? Vidi ih kakvi su svi, treća liga. Tamo nekakve makedonske i srpske seljačine i grčka fukara. Hoćeš i ti biti treća liga? Ha? – svađao se s njom u sebi, prebirući po sitnim eurima u džepu. Kad je krenuo u smjeru tri bloka bijelih zgrada, koje su stajale paralelno s plažom i predstavljale gradić u koji su došli na odmor, palo mu je na pamet da nije pitao hoće li jesti giros ili pizzu. Tamo su bile dvije taverne, dva kioska s girosom i jedna pizzerija u kojoj se prodavala pizza na komad.
Kada je ranije toga dana, nakon što su stigli u gradić, zagrizao pizzu koju su naručili iz pizzerije, gornji mu je most ispao i ostao zakačen na prvoj od tri debele i tvrde ploške kulena, neravnomjeno razbacanih preko vrućeg sira. Brzo je vrh komada pizze ubacio u usta i pokušao rukama vratiti zube na mjesto. “Ha‑ha‑ha!”, nasmijao se T. J. i prstom pokazao prema ocu. “U pičku materinu!”, viknuo je Toni čim je uspio zakačiti zube na staro mjesto.
“Ha‑ha, u pičku materinu”, ponovio je T. J.
“Jesi dobro?”, zabrinuto ga je pogledala Tamara.
“Baš na odmoru me nađe…”, promrmljao je Toni i jezikom iza zatvorenih usta prošao po gornjim zubima. Gledao je negdje daleko, iza Tamare.
“Jesi ih vratio? Ne padaju ti?”, upitala je Tamara. U glasu joj se osjećala blaga panika.
“Aj, sad mi još samo ti fališ da mi dižeš tenzije”, zarežao je Toni.
“Vratio sam ih. Lijepak popušta. Stoje, ajde, okej je.”
“U pičku materinu!”, T. J. je viknuo još glasnije.
“Dobro, samo pitam”, dodala je tišim glasom.
“U pičku materinu i pizza i sve!”, nastavio je Toni i bacio pizzu na kartonski tanjir koji je nakrivljen ležao na ležaljci. Pizza prokliže s tanjira i zaustavi se na hrpici pijeska. Tamara ustane i vrati pizzu na tanjir.
“Pička, pička, pička”, govorio je T. J., razvukavši usta u široki osmijeh koji je pokazivao zube nagrizene od slatkiša.
“Dat ću ja tebi pička”, odgovorio mu je Toni i ponovo uzeo pizzu. Pažljivo je zagrizao na mjesto gdje nije bilo kulena. Zubi su ostali na mjestu. “Jedi, ako hoćeš da ti naraste pa da loviš picice.”
“Jao, Toni, sramota…”, žalosno je šapnula Tamara. T. J. je žvakao otvorenih usta i glasno mljackao. “Ali niko te neće htjeti ako ne budeš kulturan”, obrati se djetetu. “Trebaš zatvoriti usta kada žvačeš, i trebaš prati zubiće. Ne želiš da ti ispadnu, jelda?”
“Kao tati, ha‑ha‑ha!”, povikalo je dijete i nekoliko vlažnih mrvica tijesta izletjelo mu je iz usta, ravno Toniju na koljeno. Toni Tamari uputi pogled i obriše koljeno. Tamara je dobro znala taj pogled. Značio je da zbog nečega treba biti kažnjena i da će kazna biti puno surovija od prestupa, da se ne bi ponovilo. Isto je tako bila svjesna da će je kazna stići poslije, vjerovatno prije spavanja, tako da ne može zaspati.
“Tamara”, zaustio je Toni bezizražajnim tonom, pa nakrivio glavu kao da se pokušava nečeg sjetiti. “Mali, kako ono kažemo Tamari kad gnjavi?”
“Tamara me zamara!”, viknuo je T. J., širom otvarajući ustašca puna napola sažvakane hrane.
Rumena Bužarovska, “Toni”, s makedonskog preveo Ivica Baković, Buybook, 2025.
Knjigu možete nabaviti na: Buybook
