Upravo se vratio sa puta po Sredozemlju. Pristao je na razgovor – bez ubeđivanja. On je takav iako je akademik. Šeret iako poznat i priznat pisac. Tih dana, neposredno pred razgovor, pročitao sam u novinama jednu njegovu izjavu o tome kakva bi se formacija mogla sastaviti od njegovih junaka. Od mojih junaka mogla bi se načiniti partizanska četa, seosko prelo, zoološki vrt…
A napisao je – osam romana, 18 zbirki pripovedaka, 10 zbirki pesama…
Samo s njegovim knjigama, objavljenim kod nas i u svetu, mogla bi se otvoriti čitava jedna velika knjižara. I – ta knjižara bi poslovala odlično.
NOVINAR
Koji su trenuci bili presudni za vaše formiranje kao ličnosti, i književnog stvaraoca?
ĆOPIĆ
Lektira koju sam čitao (Servantes, Gogolj, Čehov, Gorki, Čapek, Andrić, Krleža, Cankar), zatim revolucionarna atmosfera u kojoj sam se razvijao između 1930. i 1941. i poznanstvo s urednikom Politike Živkom Miličevićem, koji mi je omogućio rad na pisanju i objavljivanju svojih pripovjedaka.
NOVINAR
Kako uspevate da uvek budete sveži i mladi u doživljaju i jeziku?
ĆOPIĆ
To ne znam, znam samo da me svaki dodir s ljudima osvježi i inspiriše.
NOVINAR
Velibor Gligorić veruje da ste rođeni pripovedač. Drugi – pesnik… Šta ste?
ĆOPIĆ
Mislim da sam pripovjedač, kao i većina mojih Dinaraca, planinaca.
NOVINAR
U kakvom je srodstvu vaš Nikoletina s Erom, Ćosom, Nasradin- hodžom, Štrpcem?
ĆOPIĆ
Nikoletina im je rođak, a još mu je najbliži rođak Budalina Tale iz narodne pjesme, Tale od Orašca, rođen u selu Orašcu kod Kulen-Vakufa. Iz njegova komšiluka su i Bursaći.
NOVINAR
Vi bez humora ne možete ni da zaustite…
ĆOPIĆ
Volim humor i najradije gledam na svijet kroz humorističke naočari. To mi je osobina koju sam naslijedio od svojih roditelja iz Like.
NOVINAR
Deca vole vaše pesme, priče, romane… Šta mislite otkud potiče vaša velika popularnost kod mladih?
ĆOPIĆ
Djeca me vole zbog humora, vedrine i dinamike u mojim djelima. Ja im još od njihovih mladih dana sugerišem da steknu vedru sliku o svijetu i životu.
NOVINAR
Prihvatate li mišljenje da su skoro svi bosanskohercegovački pisci iz škole narodne pesme i da, kako je to davno napisao Jovan Kršić “mese svoje pripovetke od istog testa, a kvas im je zajednički skoro bez izuzetka“?
ĆOPIĆ
Tako je bilo sve do novijih dana, a sada se slika mijenja. Ipak, još uvijek najviše uticaja ima narodna pjesma, istorija i religija, čak i kod najmlađih romansijera.
NOVINAR
Jedno indiskretno pitanje: jeste li vi Krajišnik ili Ličanin?
ĆOPIĆ
Više sam Ličanin nego Krajišnik ili, još preciznije, lički Krajišnik, jer postoji i bosanski Krajišnik. Naime, s jedne strane austro-turske granice između Bihaća i Bosanskog Novog bila je Bosanska krajina, a s druge Lika.
NOVINAR
Da ste kritičar – šta biste zamjerili Branku Ćopiću?
ĆOPIĆ
Možda bih mu zamjerio ležeran odnos prema literaturi, ali ja sam takav prema svemu u ovom životu. Radio, ne radio – opet ćeš umrijeti.
NOVINAR
Koje su Vaše večite dileme kao čoveka i pisca?
ĆOPIĆ
Često se pitam: je li uopšte moguće čovjeka popraviti bez dobre toljage i velikog zorta. Čovjek je, ipak, jedna velika stoka bez repa koja se ne boji boga, nego batine. Jedino se rijetki pojedinci uzdižu često i do zvjezdanih visina. Dakle, društvo treba dobrima da otvara ove puteve, a onome ko je nasilnik i gotovan, valja pokazati da su mu sva vrata zatvorena.
Preuzeto iz: Književni razgovori (Govore pisci Bosne i Hercegovine), Radovan Popović, Veselin Masleša, 1970.
Priredio: Adnan Žetica
