VLASTITE TAJNE
Sve moje žalosne tajne
Jedna za drugom bit će otkrivene.
Pa će reći netko: kakav siromašan život
I kako strme su staze što odatle vode u visinu.
PRAVILO
Samo bez ispovijesti. Vlastiti život
Previše mi je dodijao da bih našao olakšanje
Pričajući o njemu. I razumjeli bi me
Nesretnici, a koliko je njih! što po gradskim ulicama
Tumaraju, polutrijezni ili pijani,
Bolesni od gubavog sjećanja i grijeha postojanja.
Pa onda, što me koči? Sram,
Da moja briga nije dovoljno živopisna?
Ili inat? Odveć su moderne žalopojke,
Nesretno djetinjstvo, uvrijeđenost, i tako dalje.
Čak i kad bih dozreo do jobovske pritužbe,
Bolje je umuknuti, hvaliti nepromjenjivi
Poredak stvari. Ne, nešto drugo
Ne dopušta mi govoriti. Onaj koji pati mora
Govoriti istinu.
Ma kakvi, koliko maski,
Lažno se osjećanje u lažnoj frazi otkriva.
Previše cijenim stil da bih riskirao.
ZABORAVI
Zaboravi patnje,
Koje si sam sebi zadao.
Zaboravi patnje,
Koje su tebi zadane.
Vode teku i teku,
Proljeća granu i nestanu,
Hodiš zemljom skoro zaboravljenom.
Ponekad čuješ daleku pjesmu.
Što to znači, tko to tamo pjeva, pitaš se?
Djetinje sunce na pomolu,
Unuk i praunuk u povoju,
Sada tebe vode uza se.
Tebi će još imena rijeka ostati.
Kako dugo mogu trajati rijeke!
Polja tvoja, nezasijana,
Gradske kule, nevjerojatne.
Ti ćeš na pragu, zanijemio, stajati.
SUSRET
Vozili smo se u cik zore po smrznutim poljima,
Crveno se krilo dizalo, još je noć.
I zec je pretrčao naglo, tik ispred nas,
A jedan od nas rukom pokazao je na nj.
To je bilo davno. Danas već nisu živi
Ni zec, niti onaj koji je na nj pokazivao.
Ljubavi moja, gdje su, kamo odlaze
Sjaj ruke, pravac vožnje, škripa snijega –
Ne pitam to u tuzi već u zamišljenosti.
U CRNOME OČAJU
U crnome očaju i u sivoj dvojbi
Odavao sam pjesmom počast Nepojmljivom
Glumeći veselje premda ga je nestalo
Jer nizati pritužbe prelako bi bilo.
Što odgovoriti kad netko upita:
Bio je čovjek vrijedan – ili dvoličan.
Czesław Miłosz, Drugi prostor, Naklada ZORO, Sarajevo-Zagreb, 2008.
Prevod s poljskog: Marina Trumić
Urednica: Ferida Duraković