DALJINA
Dok trčim uz Sjeverno more
miljama daleko moj otac
zastaje oslonjen o držak motike.
Tu smo – dakle – govori.
Poslije svega što smo učinili
za njega gospodin trči,
a ovdje ludilo tek počinje.
Pojačavam tempo s vjetrom
u leđima bježim od te pomisli.
Malo dalje (uvijek dalje)
jedan galeb iz pijeska je
iščeprkao svjetlucavo kamenje.
I sad cupka.
Čudi se.
PRISLUŠKIVANJE
o moja je leđa lagano kucnula mandolina.
i začuo se zvuk kakav se obično čuje
kad se na drvenu plohu odloži žičani instrument.
kao da sam dio stilskog namještaja, pomišljam.
a ne netko tko gubi kosu i stječe pravo
na nenamjenski kredit. ali život je legendaran, s pravom
kaže J.A. i ide svojim tokom, dodala bi obazriva majka.
međutim nigdje toliko kvrgavih nogu
i gumenog voća kao u uvali moga djetinjstva.
nigdje toliko rasklimanih kopči i izlizanih trupaca.
ne znam zašto, ali stalno imam osjećaj da se
uz svaki razgovor negdje okreće i nebeska vrpca.
ili možda samo umišljam neki zagonetni šum?
ali otkud onda mormonima pod prstima onaj masni,
tajanstveni trag? otkud onolika masa mikrofilmova
u dalekom stjenjaku. jesmo li opet o svemu
samo isuviše čitali? podignite svejedno visoko
(kad već morate) tu krovnu gredu rođaci.
NEČUJAM
u Nečujmu
ne postoji riječ – “planeta”.
tamo te ništa ničemu ne uči.
u tri popodne
ukradena misao
otapa se u mreže
hrđu
zaboravljene razgovore.
svaki dan
u isto vrijeme
mudra pjena
napušta odmaralište.
POEZIJA U MALOM JEZIKU
Cork, Irska
poezija u malom jeziku
je kao zvono
u zabačenom selu
što tuče muklo s večeri
kroz memlu provincije
samozaboravno
i poprilično samodovoljno
– reklo bi se –
da nije tih par kuštravih ovaca
skutrenih pred pljusak
u oboru
ispred kamene pojate
što malo-malo
trznu bjelkastim glavama
da ti daju do znanja
da bez obzira na medij
poruka uvijek
stiže na odredište.
HANKOVA SOBA
dragi sine,
dao sam ti ime
po velikom piscu,
da ne bi cijeloga života
hodao svijetom
kao „mali čovjek”,
koji
želi preko crte, preko crte želi,
želi ali ne sme…
hoće li trik uspjeti,
ostaje da se vidi, ali moraš znati
da nisam Mandrak, Batman, Merlin, Superman,
a ni Gurdjieff niti Harry Potter,
već najobičniji
„osjemenjivač”,
a oni su svugdje isti,
od prebogatog Manhattana
do sirotinjske Obale Slonovače –
znam da je jeftino,
ali reći ću –
voli te tata.
Damir Šodan, “Satori u crvenoj četvrti: izabrane pesme”, PPM Enklava, 2020.
Knjigu možete nabaviti na: Knjižararoman
