iz zbirke Navrati (1984)
1. potpuna transkripcija trake
Nije lako
Većina ljudi često pomisli kako im ponekad zna svega biti
dosta pa zastane usred svojih aktivnosti
i svakodnevne trke jer im nije lako
i jer imaju toliko problema
i kad bi se samo drugi malo više potrudili i kad bi drugi
bili samo malo agilniji
onda oni ne bi morali uvijek sve
sami da rade i da stižu na sve strane
Nije lako
svaki put kad čovjek to pomisli
treba uraditi ono što mi moj stari guru Kalim Rimpo’ch
reče
na visokom vrhu jedne planine
u Himalaji:
onda treba zamijeniti sebe s nekim drugim
izabrati neku sliku iz Richovog albuma istorije
danske svakodnevnice
i zamisliti kako je dotičnom
zamisliti kako je
na primjer biti Samohrana Majka –
Nije lako biti Samohrana Majka
Jer onda živiš u dvosobnom stanu kraj atrijuma u Tåstrupu
ili Brøndby Strandu sa državnom potporom za stan
i svi oko tebe su takođe samohrane majke ili gastarbejteri
i nemaš nikad mogućnosti da izađeš iz kuće
jer djeca su uvijek tu i stalno
im trebaš
a na polici još uvijek stoji slika onog s kim
si ih dobio i mislio da će od toga
nešto zaista biti a koji sad neće
ni da dođe da ih vidi ili
pripazi nekad vikendom
i uvijek si sam sa svojim mislima
i misliš da stupaš na mjestu
a kad ti najzad uspije nagovoriti komšinicu da ih pričuva
jedne večeri, kad izađeš u grad da vidiš nešto novo
i sretneš nove ljude
i kad se jednom konačno kući ne vratiš sam
onda se tip uvijek uspaniči i šiba kroz prozor čim čuje
klince
ili računa na to da te tek tako može doći i povaliti i
zbrisati jer svi znaju da je Samohrana Majka
lak plijen –
Nije lako biti Samohrana Majka
Kad ti konačno i uspije
da kad sretneš nekoga ko ti se sviđa
i kad ste u stanju da jedno drugo shvatite
i kad ste u stanju da se držite za ruke i gledate u oči
ne osjećajući se pritom kao Ghita Nørby i Ebbe
Langberg u komediji Nordisk Filma iz 1960.
i kad ga nije strah djece i kad ona njega vole i sama
pitaju smiju li ga zvati Tata
i kad polako planirate ljetovanje osam dana na jugu Evrope
i kad prvi put treba da budete zajedno cijeli
dan od jutra do mraka samo on ti i
djeca –
E ONDA ti pismo tresne u sanduče jednog jutra
pismo od njegove žene koja piše da je oženjen i da ima četvoro djece
u Herlevu i da se nije razveo i da ne
navraća često
a kad to pismo dođe
onda nije lako biti Samohrana Majka –
A nije lako biti ni poštar što mora ubaciti
to pismo u sanduče
Poštar sluti šta u njemu piše poštar zna
šta se događa u kvartu
Poštar je vidio tipa kako se izjutra gubi odatle u svom malom
prljavom zelenom Peugeotu
Poštar ima svoje slutnje i rado bi poštedio Samohranu
Majku ali on mora raditi svoj posao
i ubaciti to pismo
inače će ispaštati njegova porodica
poštar je svojevremeno veselo zviždukajući krenuo s radom
raznoseći sa zadovoljstvom ljudima poštu
ali s vremenom ga je savjest počela da peče jer
ne raznosi ništa drugo osim sranja i govana
sve same reklame trakavicom zaražene
svinjetine na sniženju u lokalnom supermarketu
ili politička propaganda ili računi u kovertama s oknom ili
idiotske razglednice sa Mallorce o tome kako
Sunce sija i kako je vino jeftino i ja
stanujem iza prozora prekriženog na
hotelu na slici na razglednici
i poštar misli kako ništa od toga nikog neće ni ojačati ni
opametiti ni usrećiti
i kad se čovjek suoči s time šta sve raznosi
onda nije lako biti poštar
i poštar zato ljubomorno posmatra perača prozora koji
glanca okna u stambenom bloku
preko puta
i želi da bude on
ali nije lako biti ni perač prozora
biti prinuđen da stojiš na deset metara visokim ljestvama i balansiraš sa
deterdžentom i krpom i kantom za vodu u svako doba godine
a to još i nije najgore
jer tu su i sve one napaljene i zapostavljene predgradske
domaćice što se povazdan dosađuju
i jedva čekaju kakvog perača prozora da ga zavedu
jer one imaju svo ono vrijeme koje Samohrana Majka nema
i perač prozora zna naići na deset do dvanaest takvih
u toku radnog dana
a rijetko koji muškarac može izdržati takvo što
i onda nije lako biti perač prozora –
A nije lako biti ni prodavač novina
To izgleda lako izvana: novine stoje poslagane na pultu
i koštaju skoro sve isto treba ih
samo poredati kupci sami
dođu i kažu koje novine hoće
ali kad sjediš onako za pultom ne možeš a da ih ne
otvoriš iako u njima nema ničeg
drugog osim nasilja ubistava i gadosti
i to kao da te zarazi i kao da se
preko tebe spusti sivi sloj nasilja ubistava
i gadosti i kao da ga nosiš stalno na sebi
i onda nije lako biti ni prodavač novina
ali nije lako biti ni kupac i doći kod prodavača
i izabrati između raznoraznih oblika
nasilja ubistava i gadosti jer ni o čemu
drugom novine ne pišu
a nije lako biti ni novinar i morati tražiti nasilje ubistva
i gadosti svakog dana jer narod ni o čemu
drugom neće da čita i često skoro nigdje
nema nasilja i ubistava i čovjek mora
sve do predgrađa da bi našao koliko
i dramu uboda nožem među gasterbejterima
i nije lako
nije lako naći stan danas od sve te silne
špekulacije koje ima
nije lako biti špekulant od svog tog Ekstra Lista koga ima
nije lako biti Ekstra List od svog tog B.T.-a koga ima
nije lako biti B.T. od svih tih tipografa
nije tako biti tipograf od svih tih sindikata
nije lako biti sindikat od svog tog SDP-a
nije lako biti SDP od sve te vlade –
i ranije si uvijek mogao postati muška ili
ženska kurva ako ti nije bilo ni do čeg drugog
ali danas imamo takozvani slobodni spolni moral koji utječe na to
da svi mogući zabušanti dolaze pa se miješaju
u tržište ispod cijene ili gratis
i onda više nije lako biti ni kurva
nije lako biti Jehovin svjedok i stajati na uglu ulice
molećivih očiju
sa brošurama ’Toranj opreza’ i ’Probudite se!’
a onda ugledati Vojsku spasa kako maršira niz trotoar preko puta sa
tubama trubama i dobošima
nije lako nikome
i oni odozdo koji obavljaju teške i prljave svakodnevne poslove
oni često misle kao mora da je lako
onima gore
onima koje gledaju na TV-u i koji su obasjani blicevima sedmičnih magazina
ali nije lako ni njima
nije lako biti Frank Sinatra i morati izaći na scenu
u Las Vegasu s potiljkom razvaljenim
od pića i sjetiti se teksta pjesme
”Yes Sir That’s My Baby” dok mafijaši
za kulisom čekaju s mašinkama
nije lako biti Muhammad Ali i primjetiti
da se budiš noću
sam sebi pružajući
ruku i govoreći ”Mi smo najveći”
nije lako biti pjevač danskih šlagera i stajati u domu kulture u Nustrupu
i vidjeti da je kišno i maglovito i
da nema ništa od leta avionom noćas
da te ne čekaju žena i djeca
već soba lokalnog misionarskog hotela
sa Biblijom na natkasliću
a onda se ipak okrenuti prema publici sa šarmatnim
osmjehom i zapjevati ”Sačuvaj mali osmjeh
za tmurne dane” –
Nije lako biti Erhard Jacobsen zamisli koliko riječi
valja izgovoriti svaki dan i kako ih je
teško popamtiti i šta ako glasne žice
popucaju i šta ako Trille prestane da pjeva
Nije lako biti Mogens Glistrup pa zaspati i
budeći se nikad tačno ne znati
da li sjediš u Skupštini ili
u Zatvoru
nije lako biti ni Kraljica Margrethe i nikad ne moći
sebi dozvoliti spotan kikot ili iskrenu psovku
to jedva da je kraljevstva vrijedno
Nije lako nikome –
i zato što nije lako nikome često svega zna biti
DOSTA
Odjednom nekome bude DOSTA
poštaru ili portiru ili popmuzičaru koji je inače dosad
uvijek gledao svoja posla ali koji više
ne može da izdrži i sve mu odjednom sijevne
pred očima i bude mu svega
DOSTA
odjednom mu sve liči na veliku paranoičnu zavjeru
čitavog života te tjeraju u
škole i na radna mjesta kako je drugima ćeif
uvijek moraš nekom da se klanjaš i da rintaš i plaćaš i zahvaljuješ
dozovljeno ti je staviti križić na nekakvu listu svake četvrte godine
i osim toga te niko nikad za mišljenje ne pita
treba samo da budeš matični broj topovsko meso glasačko krdo što puni
šetačku
samo da stojiš u redu
a ono najbolje što ćeš ikad dobiti zauzvrat to je 8 dana na Mallorci
i zato ti odjednom svega bude DOSTA
i više ne možeš izdržati
dobiješ napad paranoje
znaš da će doći po tebe u crnim kišnim kabanicama jednog jutra
znaš da Švabe s mašinkama vrebaju sa susjednog krova
i da ručna svakog časa može
da uleti kroz prozor
i sve ti se smuči i vrišteći bi odletio do konobara
u najbližoj kafani i ispričao
mu sve o svojim tugama i brigama
od dvanaeste godine
i smjesta bi to i učinio da ti nije
jasno da bi onda svega
DOSTA bilo konobaru
jer nekad ti je svega DOSTA
nekad ti je svega DOSTA
i pomisliš da je sva prehrambena roba na policama zatrovana
i pomisliš da se zemlje stalno naoružavaju
da ima sve više i više bombi i sve više i više nasilja
sve više i više seksa a sve manje i manje ljubavi
a političari pričaju li pričaju
i nekad ti je puna kapa svega
pomisliš da se čitav svijet sastoji od usamljenih i alkoholičara i
narkomana i uništenih i progonjenih
i naroda koji kao ni ti ne može da se snađe
i odjednom bi mogao i sam da podivljaš zaslijepljen agresijom
da se nožem okomiš na
prvog koji naiđe
ulicom i da ga izbodeš
jer više ne možeš izdržati
jer nekad ti je svega DOSTA
nekad ti je svega DOSTA
nekad ti je
sveg
sveg
svega
DOSTA –
jarane!
s danskog preveo Alen Mešković
