iz zbirke Navrati (Kom forbi, 1984)
HVALOSPJEV SVAKODNEVNICI
Ja volim svakodnevnicu
Najviše od svega volim svakodnevnicu
Sporo buđenje pred znanim vidikom
koji ipak nikad nije sasvim znan
u isti mah povjerljiva i daljinom sna otuđena
lica ukućana
jutarnji poljupci
hrpa pošte u hodniku
miris kafe
ritualno pješačenje do trgovine na uglu
po mlijeko, cigarete, novine –
Volim svakodnevnicu i pored svih njenih smetnji
autobusa što čandrče dole na ulici
telefona što neprestano ometa najljepše najčišče
stajaće ništa u mome akvarijumu
pticâ što cvrkuću us svojim kavezima
starog komšije što dođe pa zasjedne
maksuma kog treba dovesti iz obdaništa čim nešto započneš
tekućeg spiska za kupovinu u džepu jakne
sa stalnim zahtjevima za kajmak, krompir, kafu i keks
za jednu s nogu u lokalnome baru
kad se sretnemo s kesama u rukama i obrišemo znoj sa čela –
Volim svakodnevnicu
dnevni red
biološki takođe
neizbježne procedure u kupatilu i WC-u
obavezni aparat za brijanje
pisma koja se moraju napisati
uplatu kirije
pregled čekovne knjižice
pranje suđa
saznanje da je nestalo pelena ili salotejpa
Volim svakodnevnicu
ne za razliku od derneka i dreke, haša i zajebancije
treba i tog
sa svim onim džumbusom koji ostane za njima
onim neizrečenim i približno
lebdećim i visećim u zraku poslije
poput neke vrste psihičkog mamurluka
koju jedino jutarnja kafa svakodnevnice izliječiti može –
U redu su derneci! Mjesta euforiji!
Nek’ se hiljadu bisera mjehura!
ali koji je tek merak poslije leći
u krevet odmora i svakodnevnice
pred onim znanim
a ipak nikad sasvim znanim
istim vidikom.
iz zbirke Drive in-pjesme (1976)
TREBAO SAM BITI TAKSISTA
O, trebao sam biti taksista!
sad mi je jasno –
Trebao sam biti taksista!
Bio bih izvrstan taksista
Greatest Hit svih taksista
the cabdriver to end all cabdrivers –
Sjedio bih za volanom
i bio kod kuće i na poslu istovremeno
kao u puževoj kućici
ili kao savršen gostioničar –
Sjedio bih pokraj mušterije
razdvojen pepeljarom i mjenjačem što drobi
sjedio bih uspravan i miran kao stara lija –
I tetošio bih mušterije –
Pričao bih im vesele vijesti o vremenskoj prognozi
(Imao bih upaljen radio po čitav dan
a možda čak i termosicu) –
Davao bih im savjete
gdje da idu nakon čega
i gdje bi mogli naći isto jeftinije
i gdje bi mogli naći isto uz muziku
Preporučio bih im dobar restoran dobrog zubara dobrog revizora dobru predstavu
Iznosio bih im prijedloge o sportskoj prognozi za englesku ligu
i sjećao se trećeplasiranog tima iz ’48-e ili Fiffer-revija sa starijim mušterijama
a one iz unutrašnjosti upućivao bih u odgovarajuće hotele
Pomagao bih svima oko njihovih problema
Probavao bih sve isto što i oni
od rakije do razvoda, od stresa do šizofrenije
i suosjećao bih s njima
i pokušavao da se ne pravim pametniji –
I bio bih pravi Vrag u sobraćaju Starog Grada!
Znao bih exactly gdje i kad
znao bih skrenuti na dva točka
i kad treba staviti dostojanstveniju masku
(jer zdrav razum mijenja zakon
nakon svakog ugla ulice) –
Usput bih proračunavao saobraćaj
kao u partiji šaha
Izradio bih taktiku
kao 6-odnevni biciklista u polju
prije svakog semafora
Poznavao bih sve prečice i prolaze
Volan bi mi bio kao rođena ruka –
Nemilosrdno bih prozrijevao očajničke manevre drugih vozača
i u svakom trenu znao njihov položaj na kolovoznoj traci
i ne bih se suzdržavao da kritikujem njihovu vožnju –
Glasno i duhovito bih je komentarisao
vozeći lagano nonšalantno perfektno
jednim prstom na volanu
kroz čitav grad
po suncu i po kiši
u svako doba dana
ljude svih dobi spolova i rasa
bogate
siromašne
sretne
lude
pijane
potonule
one što umiru
one što se porađaju –
I smješio bih se svima
i priznavao da je ništa nije kako treba
da su vremena teška
ali da će sve ipak biti u redu
samo da čovjek ne poklekne duhom –
A ponekad
možda jednom mjesečno
bio bih gloomy i prezriv
i smrknut i gunđav i mizantropičan i mahnit i sumnjičav
i izgledao bih kao da samo čekam da me neko udari straga ili makar pobjegne
ne plativši –
Tog dana bih se derao i urlao bezobraštine i psovke svim drugim autima grada
tog dana bi se smijao samo u sebi –
A idućeg jutra i još najmanje mjesec dana
ponovo bih bio
dobri stari sasvim staloženi šofer
’’Taxi-Turèll”
tako bi me zvali –
O, jedva čekam!
Kad porastem bit ću taksista!
U idućem životu bit ću možda taksista – NAJZAD!
iz zbirke Ujka Danny vam priča (1976)
JESEN KIŠNIH NOĆI
Each night I’m asking the stars up above
Why must I be a teenager in love?
Pamtim tu jesen kao onu kišnih noći
bilo je to vrlo čudno doba
bilo je to vrlo davno
Zaljubio sam se bio u jednu curu
a ona je išla na kurs dole u gradu
i bila je jedna od prvih u koje sam se stvarno zacopao
nikad dotad u svakom slučaju nije bilo tako ludo
Bio sam baš smrtno zaljubljen u nju
a jedina šansa da se stupi u kontakt s njom
tada kada se nije bilo kao danas i kad ništa nije bilo kao danas
bila je da je streneš ”slučajno” na putu kući
takvu slučajnost trebalo je pažljivo aranžirati
Prvi susret bio je slučajan
u autobusu sa Nørrebroa za Søborg
ostali nisu ni blizu bili toliko slučajni
Ali nije bilo lako
ako nije bila u onom prvom ”onom normalnom”
onda je ponekad bila u onom idućem
tu i tamo u onom poslije njega
povremeno ni u kom od njih
a nekad u sasvim četvrtom koga gledaš kako prolazi
onako da ipak nikad nisi siguran je
li to baš ona
a skoro svake večeri padala je kiša
Bio je to težak posao
gdje god da se zadesiš ima da se tornjaš oko pola jedanaest
jer se njen večernji kurs završava oko jedanaest
i onda piči busom do kakvg zgodnog stajališta
stani tamo i izlazi na kišu
i pogledom traži njezino lice
Bio sam tada još uvijek mlad
a možda još i mlađi nego što sam bio
Gajio sam to poput divlje manije
i ne znam šta sam zamišljao da ću time dobiti
u odnosu na curu bila je to čista zaobilaznica
iako smo poslije stvarno počeli da hodamo
i da se provodimo fino kao vrlo mladi ljubavnici
no to je jedna druga priča
Te večeri su uvijek pred ponoć bile jako čudne.
Sama ta vožnja busom naprijed-natrag
uzduž i poprijeko
uvijek je mogla biti u nekom drugom
u kopenhaškom saobraćaju prema Søborgu
u toku zadnjeg sata vožnje
Nikad se nije imalo šta izgubiti
trebalo je samo stalno presjedati
izlaziti na najčudnijim stanicama
čekati na idući i možda je u njemu
sresti
A vrijeme je bilo kišovito skoro svake noći
i kiša je nanosila čudno blag i stravičan veo
preko fasada prodavnica i kafana
Počeo sam odjednom i da čitam u autobusu
da sjedim u njemu ili na stajalištu i da čitam
čekajući i planirajući mrežu ruta
Pročitao sam The Waste Land jedne večeri na stajalištu 43-ojke na Kultorvetu
totalno me rasturila
Pročitao sam mnoštvo Guy de Maupassantovih pripovijetki
jedne večeri s povišenom temperaturom
na jednom kamenom pragu blizu stajališta u Griffenfeldovoj
Na kraju sam se snašao i nisam više morao
koristiti bus-sisteme i te ”slučajne susrete”
u čiju slučajnost ona naravno nikad ne bi povjerovala
već sasvim prirodno
sačekati je pred ulazom nakon kursa
i ”otpratiti je kući”
Na kraju sam se snašao i sve je bilo kako treba
ali su ipak čudne bile one večeri prije toga
Večeri u kojima su farovi saobraćaja probijali oči
Večeri cigaretnih žarova u mraku
Večeri u kojima je uvijek padala kiša
i u kojima si je čekao na kožnim sjedištima busa ili na socrealističnim stajalištima sa klupama i košarama za smeće
ispred malih parkova neobičnih kipova
i puštao autobus za autobusom da prođe
sve dok ne bi ugledao jedno lice:
ono lice koje je bilo najljepše na svijetu
ono lice koje bi tražio svake noći oko ponoći
s danskog preveo Alen Mešković