Jedina mi je radost bila, ukoliko se mogu prisjetiti, što niko nije mogao osjetiti koliko sam bio nesrećan.
(Brevijar Soren Kjerkegor)
Pozdrav dobri bojsi. Kako si dobri bojsi? Je li sve gdje bi trebalo biti, dobri bojsi? Mislio sam danas u Sarajevo na ispit dobri bojsi, ali nijesam učio nijesam i nema smisla tek tako dobri bojsi. No imam rukopis dobri bojsi volio bih da ga čuješ, da dodaš popraviš ispraviš dobri bojsi. Dakako bih ti se revanširao kako dolikuje ovaj put bojsi. Samo ako imaš vremena dobri bojsi. Srdačno te pozdravljam bojsi, pa odgovori kad budeš mogao dobri, dobri bojsi. Vazda se sjetim kako si govorio da su naši prinicipi nemiri dobri bojsi i nasmiješim se bojsi i na ulici i uz kafu u birtiji dobri bojsi. Ne pijem više dobri bojsi, ne otkako te ne viđam dobri bojsi. Ovdje je sve krečeno nakon poplava dobri bojsi, miriše vlaga kao veš iz djetinjstva dobri bojsi, prije mašina i sukoba privatizacija bojsi, bojsi nećemo o tome bojsi. Hajmo o knjigama bojsi, o ženama nijesmo umijeli ni ti ni ja bojsi, a voljeli smo i to. Dizali se na prozore s porukama mira bojsi za ratove koje smo sami počinjali. Sjećaš se bojsi kako se stropoštah sa merdevina, jer joj babo otvori prozor dobri bojsi? Nijesam umio orijentaciju dobri bojsi. Ti si mi vazda bio orijentir dobri bojsi.
O kako je ovdje trulo bojsi, a fine su kore zelenih jabuka bojsi. Ne mirišu, ne mirišu bojsi. Na ugriz su stiropor pod zubima bojsi, a onda trulež boje mrkve i crvi koji ne gmižu bojsi, nepomični vojaju bitke dosade koje ti nijesi umio trpjeti bojsi, no nećemo o tome bojsi jedan je uvijek vičniji ratu bojsi. Hajde vrati se bojsi, nijesam više kivan na tebe dobri bojsi: “Vrati se, ovce tvoje…” Zezam se bojsi, humor mi je hrabrija strana bojsi. Sam nijesam bio hrabar više nepredvidljiv bojsi i ono što nijesam volio kad mi kažu bojsi. No i to i to kad treba bojsi bio si i ti dobri bojsi, mahao mahalom mramornim pesnicama, kovitlao stolicama bojsi. Kad je trebalo bojsi. Za žene, za čast bojsi, a za što drugo smo se i borili bojsi. No ti si otišao u dalek očaj bojsi. One su bile amazonke bojsi same su sve bitke dobile bojsi, a ti se ne vraćaš bojsi sve bi bilo lakše da si ovdje bojsi. Pjevao si doduše: “Čekaj me ja ću sigurno doći čekaj. I nek poveruju sin i mati da više ne postojim i nek čekaju dugo dugo i svi drugovi moji”. To je pjesnik Simonov bojsi, pjevali ste ti i Toma Zdravkov po Sarajevu bojsi, poput odvažnog vojaka Simonova bojsi. No nikad više bojsi, zato treba da se vratiš dobri bojsi.
Imaju te sadnice bojsi po četrnaest maraka bojsi, po četrnaest maraka jabuke sadnice i to baš ove bojsi koje voljesmo obojica. Zeleni ajdared bojsi, neviđeno, nečuveno nisko bojsi, ali kad nemaš nemaš bojsi. Zato ti i pišem bojsi da proučiš ovaj zapis bojsi i ocijeniš može li se to dobri bojsi dati na objavu bojsi, a onda ćemo lako za voćnjak bojsi. Biće plodova za sve bojsi. Kako smo se voljeli i čuvali bojsi. Bili smo i ljepi u flanel košuljama kariranim kao kafanski stolnjaci. Naše mišice su čuvale stampeda, a kamoli košulja stolnjake bojsi. Kada se mati razboljela bojsi. Plakao si sjećaš se baš na takvom jednom stolnjaku bojsi, krv je tekla ispod mišica u srce koje je htjelo da stane u čast kao minut ćutanja bojsi. Tijelo uvijek poštuje bojsi nekad i previše, a bojsi? Znao si to kazati dobri bojsi. Izdurasmo sve bojsi samo da se vratiš dobri bojsi biće sve kao prije bojsi. Naša je pjesma melem meleka, naša ljubav dom la petite mort ubojice. Nazdravljam tvojim riječima bojsi: “Za uzdahe između vrhunaca jer tijelo uvijek poštuje….”
Vidiš imam krijeposne planove za nas bojsi. Samo tih četrnaest maraka za sadnicu bojsi, a onda idemo dalje bojsi. Počuj ovaj rukopis bojsi i ispravi što ne dolikuje. Sve ćemo pobijediti bojsi, ovdje je malo svjetla, a puno zelenila bojsi. Poželio sam Sarajevo, vidim ga kad se umuti magla u vazduhu poput šumeće tablete u čaši. I ovdje je magla bojsi, samo da se vratiš, no prvo rukopis bojsi, pa četrnaest maraka za sadnice zelenih ajdared jabuka da se okrijepimo dobri bojsi. A književnost bojsi, kako si srčano umio Paskala bojsi: “Koliko malo nam je potrebno da se utješimo, toliko dovoljno malo da se rastužimo”. Otvarao si sva vrata Zlatom tigrova bojsi. Govorio si da je Borhes tvoj kućni prijatelj, jer svi su umjetnici plemenitog roda. Bojsi tada si spavao sa onom kojoj si ime namjerno zaboravio, dobri bojsi. Ljepota će prije pretvoriti poštenje u podvodačicu, no će snaga poštenja preobraziti ljepotu u išta slično njojzi. To si me naučio od Šekspira bojsi. Granice naših svijetova su uvijek kršene bojsi, neposlušna djeca uvijek hrle ka zabranjenoj sobi, a ovdje je kao u predvorju vječnog kraja. Čekaona bojsi, a naši principi su nemiri, jelda bojsi? Ženama si govorio da si se izgubio berući jabuke još onomad majci za kompot i da te odtad nisu našli Bojsi. Kako si znao kazati, kao i ono da se ljubav rađa kad se korijen prepije vode, jer što je plod ako ne ekstraprofit korijena, a lud si dobri bojsi znam da ni ti ne voliš kad ti to kažu, ali ovih četrnaest maraka participacije u Sokocu za uslovni dopust mi dođe kao Žižekova komun dnevnica. Nećemo o privatizacijama bojsi, no o sadnicama korijena do plodova zelenih jabuka koje sam jeo dok sam bio sam i samo bojsi, a ne pacijent Sokočevog sanatorijuma za duševno oboljela lica. Bojsi Doktor zove da uđeš bojsi. Popravi, ostavi usmene zapise ispred. Neka čekaju kako dolikuje Tomi Zdravkovu i položićeš dobar i Bojsi.
