Na stolici XVII
Morate da prestanete da kmečite stalno!
?
I da počnete da radite.
Ali ne znam šta!
Ono što treba.
Stvari koje me podsjećaju na tatu VI
- Žuta, mamina burma, u ukvašenom tijestu.
- Plava teksas jakna.
- Crveno stablo koje puca u šporetu.
- Trula, sitna, zelena jabuka koja miriše na jabuku.
- Crni plakat, na ćirilicu.
Quot linguas calles? – Kako prevoditi usmeno rečenice na jeziku koji je mrtav?
Zašto nisi naučila holandski?
Nisam imala strpljenja.
Pa kako si druge jezike naučila?
Morala sam.
?
?
Znaš li išta?
Alles goed.
?
Sve je u redu.
Haha!
Znaš… činilo mi se tada krajnje nepotrebnim…
Šta?
Da znam da kažem neku stvar na četiri jezika. Koja je poenta? A sad mi je žao.
Šta?
Što nisam istrajna ni u čemu.
***
Da li će i meni, kao Agoti Krištof, francuski ubiti maternji jezik, ili ga je, moguće, već ubio?
***
Zvjezdice, u knjigama koje pročitam, sve više liče na tatine.
Prijatelji XIV
Zašto tako sporo pišeš?
Zato što mi se čini da je svaka rečenica poslednja.
***
Kad se svinje kolju, moje mjesto bilo je u kužinu.
Prvi pol XVI
Volim tvoju slobodu!
Kakvu crnu slobodu?
Onu za koju misliš da je nemaš.
***
Debelo crijevo zamotano oko glave jagnjeta, Lubarda slika naveče rata, 1940. godine. Ono liči na graorasti, vuneni šal.
Na stolici XVIII
Ne!
Zašto?
Jer niste prisutni.
Naprotiv, mislim da ću bolje da zapamtim.
Nećete. Ovo je razgovor.
Ali…
Pisanjem se zaboravlja.
?
Prvi pol XVII
Hoće li iko ikad staviti obraz na moj prazan stomak i biti srećan?
***
Pogleda na grad se ne sjećam.
Cijena
Za koga je ovo?
Za doktore.
Ali…
***
Zubi mi trnu svaki put kad neko treba da umre.
Stid
Da nema interneta, mama ti ne bi znala ni što pišeš!
Mama… Čitaćeš kad se napiše, de.
Hm!
Ako se napiše.
***
Kako odvojiti muškarca od kaveza?
Knjige
Je li ti to plačeš, časti ti?
?
Danu, što čitaš to?
Ao, tata!
Pa što se desilo?
Ništa.
?
Ubio je babu!
Ajde de, nećeš ni za svojom toliko lelekat.
Dobro… Pušti me.
Pažnja
Mladež u obliku srca djeluje vulgarno na nozi. Ipak, nijedna se glava ne okreće za mnom. Desi se katkad da neko kaže lijepa si, ali nevjerica u glasu vrijeđa svaki put, više nego što bih sebi priznala.
***
Viđi, kakvu si kafu skuvala, treba te za šporet vezat!
Na stolici XIX
Zbunjena sam.
?
Što smeta da držim olovku?
Vi zapravo varate pisanjem.
Koga?
Vrijeme.
?
Sebe.
?
Razumijem da je olovka neki vid prevođenja.
Nije to stvar prevođenja.
?
***
Pakao bez boga ima ukus zelenog žele-zeke.
Pšenica
Ljudi mile kroz kuću koja je ušir otvorena. Mama i striko samo što nisu stigli, poslije dva mjeseca. Čekamo ih naređene, u crnini. Diktiramo umrlicu. Jedni odlaze. Ubrzo donose plakate. Ne prepoznajem lik. Dijele ih. Organizuju se ko će gdje da ide. U Budvu na tri mjesta, na Cetinje četri, kroza selo… jedan na Brda, jedna na Čekanje, jedna na Čevo, čekaj, bolje jedno da ide u Donji, a mi ćemo u Gornji Grbalj, treba i do Perasta… Šuška folija s kutije keksa. Čistim mrve od hleba. Prešli su granicu. Čaše su svuda po prostoriji. Mašice stružu unutrašnjost šporeta na drva. Makar ne idemo sjutra u školu.
***
Đe je striko?
Pošo je s njima u kapelu da namjeste.
Jesi mogla u put?
A jesam, no je udavio od cigara non-stop, stužilo mi se.
Eno ti roba u sobu, na krevet.
***
Ajte ležat, obije!
Ali, mama…
Nemate što. Sjutra vi treba na zoru se dić i prestojat cijeli dan. Da skuvam ovu šenicu i doću i ja malo.
A ovi svi ljudi?
Oni će da sjede. Ne obazirite se.
***
Oćeš svijetlo?
Čita li ti se?
Ne znam. Oćeš Anu Karenjinu?
Daj. Što je vama sad?
Mrtvo duboko.
Haha!
***
Što će bit?
Ne znam.
***
Vjerujem da je tata, za razliku od strika, vidio more dok je sjedio zadnji put. Njegova prva vožnja avionom bila je u jednom smjeru.
***
Prvo se zaboravi glas.
Prijatelji XV
Budeš li sad odlučila da nekom idiotu ribaš i čuvaš decu!
Šta ti je?
Najgore nešto!
Ama, ti si muško, što ti znači to odjednom?
Sad kad si konačno počela da pišeš to bi baš bilo razočaravajuće!
Šta?
Da prestaneš.
***
Šta bi se desilo da je Njegoš bio ružan?
Odluka
Hoću da idem.
Ajde, zaboga, đe gođ oćeš!
Moram.
Ajde, ko ti brani!
Nije mi dobro.
?
Ovdje.
***
Usputne stanice znaju šta je vječnost.
Na stolici XX
Šta je bio problem biti mršav?
Moja potentnost.
?
Bilo me strah koliko je bila ogromna.
Pa?
Nisam mogla da je kontrolišem.
Šta se onda desilo?
Onda sam jela.
?
I jela.
Danka Ivanović, Prazne kuće, Partizanska knjiga, Kikinda, 2024.