NEMOJ ME VODITI NA RUČAK
Nemoj me voditi na ručak. Što ako na
jelovniku bude riba? Njene kosti taložit
će se u grlu i padati dolje svaki put kad
čizmicom smeđe boje pređem tvojim
koljenima, ispod stola.
Nemoj me voditi na ručak, jer tko će
izdržati predjelo od srdele, glavno jelo
od prstaca, šnitu voćnog kolača
i još jednu kavu prije polaska. Tko će
podnijeti nužnu odmjerenost pokreta,
sav taj pribor i prigušene riječi
o putovanjima koja se neće dogoditi?
Ne, nemoj me voditi na ručak,
naručimo samo – ti rakiju, ja kavu,
i krenimo odmah, pješke do rijeke
da ondje, na mjestu gdje nema ljudi,
pričamo mašući rukama, onako kao
što labudovi mašu krilima, nakon
ribljeg objeda.
