PEJZAŽ
U mauzoleju
podmornica zaranja
kroz plave haljine
harpun u srcu tijela
hrani plimu
svakim zrnom klizi
ka ostrvu vaskrsenja
Papirni smo zmajevi
dušo duše moje
bolero od oblaka
planini loših uzdaha
Nad pejzažom bore
dvije blizanke
na licu iste majke
suze u porama
plave haljine.
“…na kompas razuma razapinju šator
zraci izmedju slova moje tastature.”
KOMPILACIJA OSMIJEHA
Na prvu kompilaciju
tvojih osmijeha
spustila sam
i jedan svoj
Častim te tišinom
koju mi
usne proizvode
kad ugledam
vino iz kamena
što prolijevaš
Častim te i
čašom gorčine
koju iz divlje loze
iskapam
Dama sa
crvenim ružem
nas ljubi
dok jezdimo u
nepokolebljivost
naše sadašnjice
Kamenje u
starim cipelama
opominje me
na divno tlo
pod nogama
na oči zatvorene
pred ličnom legendom
na pitku prazninu
koju ostavljaju porazi.
“…poraz od juče grlim k’o mač
za bitku koja me sutra čeka.“
LOPOV SA RAMENA OBLAKA
Predstavite je kao
Lopova
Krade od predaka
gradi potomcima
bira modele
kreira državu blagostanja
za ojađene
vježba pred ogledalom
zagonetni osmijeh
za sakupljanje duša
što se naziru u očima
Predstavite je kao
Sjenku
vječiti putnik
karta u jednom smjeru
za brod u staklenim oblinama
Rukavicama šamara po licu
vješto pleše sa
sabljom u ruci
zarobljena između
dvije stvarnosti
Lijana izvijena
sa ramena oblaka
izmišljeni miris
plastičnog ljiljana.
EGO GOVORI
U ogledalu te vidim
gledajući sebe
Onda ugledam
ruke drugih ljudi
i ogledalo se razbije
Moje oči se napune
sitnim mrvicama stakla
od kojih suze mute
jasnu sliku i pogled na svijet
To se često dešava
često mijenjam ogledala
ali nikako da promijenim
odraz u ogledalo.
