Dječak sa tanjura
Bezveze pokušavaš smiriti divljanje
escajga, tanjira, šerpi po kući.
Primjetila si da jedan najviše stremi požudi.
Na njemu je lik sretnog dječaka.
Piše pozdav iz Juge.
Nisi ti jugonostalgičar.
Nikada se nisi tako radosno smiješila.
Imala si samo nepunu godinu dana.
Smiješno je govoriti o tome.
Isprano sasvim.
Dječak je najneviniji u svom tvom haosu.
Stavi ga na zid, ipak tu mu je mjesto.
A i to je demode i nije ti ugodno da ti se neko stalno smiješi.
I nije pristojno prema pobuni.
Umjesto toga mogla si uslikati trenutno stanje.
Instalacije postaju bučne.
Izbijaju iz zidova usamljeni atomi.
Odmašćuješ jer je proljeće i jer si navikla.
Ogledaš se na uglancanim tanjirima i šerpama.
Trebala bi napisati da vladaš haosom.
Trebala bi napisati da si sretna.
Ali opet, nisi tako nevina i nikada se nisi smiješila kao on.
Ovisnost
Apsolutna čistoća ne postoji.
To je jedino što si zapamtila od Kanta.
Nije te briga kakva je on mišljenja pomirio ili nije.
Važno je da pomaže poput brufena,
dok djetetu guraš u usta gotovu kašicu.
Kupila si onu skuplju, piše Hipp.
Ne možeš garantovati, ali čini ti se da je zdravija.
(poslije si na nekom portalu pročitala i da je Hipp GMO)
Apsolutno zdrava hrana ne postoji.
Zažmirit ćeš barem jednom u danu na neki vještački zaslađivač.
Ko sumanuta tražiš domaća jaja u novembru, svježu mrkvu, peršun.
Ne postoji ništa apsolutno osim Apsoluta
Shvatila si kako je bilo premalo odgovornosti prema terminima
fenomenima, pojavama.
Sve je to bilo čitanje, užitak, nafuravanje.
Sad brojiš zalogaje, i pitaš se je li gladan, je li žedan
je li dovoljno spavao?
Kant se nikada nije oženio.
(Kroz maglu čitaš i da je neko rekao da je bio djevac do kraja života)
Možda mu je bilo sve to prljavo.
(Pitaš se je li ikada pokušao)
Smiješiš se jer si ga i nekada davno zamišljala
kao nesretnog čiču kraj prozora, namrgođenog i oholog.
Čistiš ostatke kašice s poda.
Liznula si neposoljenu teletinu u paradajz sosu s češnjakom i mrkvom.
Bakterije su ulazile neprekidno, nezaustavljivo.
Zaslužila si prijekor.
Podstanari
Zajednička mjesta su gola.
Prozori dvokrilni puni kondenzacije.
Brišeš ih uporno, pršćeš sva moguća sredstva
Ubijaš svijet buđi.
Ali on se uporno vraća.
Ne koristiš rukavice.
Sunce ti škakilja prerano izborane ruke.
Sve to ulazi u tebe, a još uvijek si podstanar.
Spavaš na tuđem ručno rađenom krevetu.
U stanu u kojem je umrla tuđa ljubav života.
Imala je samo 26 godina i rak gušterače.
On sad živi s drugom ženom samo iz interesa
Jer teške su i umorne šezdesete.
U odnosu na nju, imaš sreće.
Zakoračila si u tridesete.
I da se središ izgledala bi opet kao djevojčica
Šuplji oblaci putuju bezbrižno.
Jedno staklo je malo ispalo iz drvenog natruhlog okvira.
Smiješ se vlastitoj sreći.
Zalijepit ćeš selotepom rupe.
A topli i šutljivi zrak uselit će se unutra.
