bolji mi
Negdje tu smo postojali i bolji mi:
u svakodnevnim nesanicama
i strujama slika pred očima
pred počinak
na plastičnim sjedištima
javnog gradskog prevoza
zamaskiranim u sintetiku
između uzdaha i izdaha
na sahrani bliske ili važne osobe
skrušeni, oborenih pogleda
Hrabro smo obećavali bolja sutra,
bolja jutra, popodnevlja i večeri
disciplinu i etiku
ponekad i pobožnost
iščitane biblioteke, presložene ormare
i članarine u teretani
Bolji mi smo uvijek ispunjavali silna obećanja data samim sebi
I nestajali smo prvim zracima stvarnosti
kroz prozor, na stanici, u suhoj svakodnevnici
do sljedećeg slučajnog susreta
raspisivanje bajke
Ali Kamer i ja sjedimo kraj rijeke i šutimo o životu
o mrtvim očevima i umornim majkama
o gradu koji nas svakodnevno ubija i oživljava
o našim ličnim Jerusalemima i zajedničkim Istanbulima
Šutimo kraj rijeke, omudrali za jednu godinu
Šutimo o ratu, odlasku i opstanku
Ogrnuti zastavama palih režima
i spaljenih carstava
što su bili i što će biti
Mostar oko nas uvlači se u pećine da odsanja zimski san –
produženi depression nap pod debelim jorganom letargije
Šutnju o užasima mijenjamo za slatku tišinu intime
dok zalazeće sunce puči nebo kao prezreo sladunac
bitak se raslojava u svete nijanse sutona
raspisujući našu bajku
umjesto nas
