LICE I NALIČJE LIČNOG
Nije to ništa lično
Što ja ovako demonstrativno
dramatično
Odlazim
To su neke moje dječije bolesti
Bijesne gliste i podguzni miševi
Hir, afekt
Nema veze sa tvojim likom, djelom
I onim što si uradio
Ne, nije to ništa lično
To je samo logičan korak u putu
Što dalje od tebe, vidiš
Ni ova pjesma nema veze s tobom
Ne obaziri se puno na histrionske histerije
Ispadi i izleti u patos
kroz zečije rupe svakodnevnih banalnosti
Magični napitak što uvećava
Malene, trivijalne stvari
Vjeruj mi, nemaš razloga da se pretvaraš
i sumnjaš da je ovaj moj potez
Išta više nego prirodan slijed događaja
Ljudi odlaze, i dolaze
Rijetki ostaju
A moja je narav isuviše delikatna
Da se održi na vjetrometini tvoje
vještačke prisnosti
Živimo u doba ruševina, kada kvasaju fašizmi
Kao sour dough u izolaciji
Krpetina namočena u golu vodu
Zastrta je nad ovim nebom, pa kondenziramo
Naše misli isparavaju, efekat staklenika
Emisija ugljika veća nego u naftnoj industriji,
Ljubavi,
Oprosti što sam malo na rubu u rubno doba
Što me drma anksioznost u momentu u kojem je ona gotovo sastavni dio
Atmosfere
Nije to ništa lično,
Ali nisi trebao hinjiti
Nisi trebao degustirati, isprobavati
Jer svijetom otkucava novi krah civilizacije
Apsolutni poraz onog što je ljudsko
I meni je trebala ljubav da potrajem dovoljno dugo
Da oni koje volim budu manje sami
Tek toliko što sam tu i trajem
Sebičnost je srasla uz naše postojanje
Kamen uz periost dinosaruskih fosila
Razumijem, ona je univerzalna,
I ti zaslužuješ biti sretan
A ja imam kapacitete da me to zaboli
I da damski, elegantno otrpim
Iako se nikad nisam busala u prsa da sam
Trpeća dama
Tek toliko da otrpim, pa kažem
Nije to ništa lično
Da slažem da ne zamjerim
Kada zamjeram itekako
I uživam peckanje gorčine samosažaljenja
Po nepcu, vrškom jezika
Možda bude lakše ako ovu izdaju
Koja to nije
Zakucam u ispovijedni stih ili dva
Možda je to adekvatna odšteta
Za rat izgubljen i prije prvog pucnja
Možda je to samo još jedan dokaz
Moje infantilnosti
Kako god, to ima jednak utjecaj na okretanje planete
Koliko i onih 6 mjeseci
Što sam bila vegetarijanac
2017.
Nazivam to dječijim bolestima
Karijesom
Plomba u izjeden zub
Vodene kozice i zemljane ovčice
Obloga na pandemiju
Nije ni važno
Eufemizmi za osjećaj posranosti
Umanjenice od kojih ti
Od svih ljudi, baš ti
Imaš fobiju
Jer
Dio tvog šarma je insistiranje
Da igrice nazivaš igrama
Pa onda umanjuješ njihov značaj
Kada pobijediš
Uozbiljiš ih eliminacijom deminutiva
Kao da se trudiš jednim slogom manje
Učiniti ih stvarnijim
Što je u kontrastu sa načinom na koji posmatraš svijet
Ali, na kraju krajeva,
Sitne laži koje govorimo sami sebi
Uvijek ostaju samo sitne laži
I nikada ne dorastu do istine
Igrice su ipak samo igrice
I ovo je lično, koliko god se ja trudila
Da ne bude
