SAVRŠEN KRUG
Prva slova napisala sam
u pisansku plavu svesku
na kojoj je pisalo – UNICEF.
Dušu isplakala dok mi slovo “o”
nije postalo savršen krug.
Sveske su bile lagane i tanke,
širokih redova.
Baš fino se moglo pisati u njih
prva slova,
u miru.
U ratu,
kasnije su mi rekli,
iste sveske bile su premale
za zadaće
pod granatama.
GORI VATRA
Donijela mi mama sa posla humanitarne puzzle.
Na žutoj pozadini mrtvačka glava
i krupnim štampanim slovima piše:
PAZI MINE!
Noćima sam sanjala kako mine nalazim
u ormaru, u kutiji s igračkama, u kuhinji,
u frižideru…
Noćima smo svi
stajali na mine i
gubili noge i
ruke.
Kao ona djevojčica sa psom,
nacrtānā,
što je išla da bere cvijeće,
ili kao što se desi Belmi iz Vize za budućnost
u filmu Gori vatra.
Mama je puzle bacila u kontejner
i upozorila kolege da je to možda za stariji uzrast,
ali su sljedeće sedmice iste puzle
došle u moju učionicu.
GOSPOĐE
Igramo se gospođa
Ajla, Nejra i ja
u mojoj sobi.
Sestre se ne igraju s nama,
previše su male.
Slažemo sudiće,
gradimo kuće;
moja je do iza kauča,
Nejrina kraj krevetića,
Ajlina do vrata.
U mojoj kući
kaseta Aziza Alilija – Ilahije i kaside.
Omot postaje uokvirena fotografija.
Pričam svojim komšinicama.
Imala sam muža,
otišao je u rat,
i više se nije vratio.
Pa teško uzdahnem
i gledam kroz prozor,
dostojanstveno.
Jednom me čula nena
i rekla mi da ne smijem tako da se igram.
“Ne sluti, Bog će te pokarati.”
CRVENE ZASTAVE
Dajdža je tetki donio
veliku zastavu partije,
crvenu,
da djeci šije gaće.
Svakako od zastave nikakve fajde.
(A i tetka je bila pala u očaj.)
Preživjele su rat
i postale mit.
Bilo ih je šest pari.
Ko god je ijedne pronosao,
živ i zdrav se svakog belaja kutarisao.
Mene nisu dočekale;
dok sam za njih stasala,
već su završile u krpama
i u legendama.
Kako sad da se kutarišem svih ovih belaja
bez legendarnih crvenih gaća?
TREĆI ČAS ONTOLOGIJE
To što ga nema
čini da je uvijek tu.
To što te nema
čini da si uvijek tu.
DJECA, KAO I SVA DRUGA
Plave teke dođu prazne,
ti tek treba da ih popuniš
igrama, zadaćama, crtežima.
Školski rad nezgrapnim pisanim slovima.
Teke, kao i sve druge,
djeci, kao i svoj drugoj.
Pomoć pri velikim katastrofama
kao što je rat.
Možeš napraviti i spomenar,
ako želiš, samo misli brzo.
I nemoj odustati kada ti
Alen iz zadnje klupe
nacrta čunu.
U plavim tekama
nema recepata za tortu od blata,
nema mape do blaga ili priručnika
za pobjeđivanje u igri Sandokana,
nećeš u njoj pronaći
plan za izgradnju najbolje loge u mahali.
Ne.
Plave teke
dođu
prazne.
Emina Kovačević, Pjesme iz Unicef sveske, Vrijeme, Zenica, 2022.