ENES HALILOVIĆ
Prva riječ koji ste izgovorili?
ENVER KAZAZ
…..Naravno da je ne znam, osim ako to nije kao i kod svih drugih – mama, koje je kod moje kćerke zvučalo nekako drugačije od druge djece. Bilo je to nešto između tata i mama, ne zato što sam ja neki poseban otac, već je ona posebna kćerka.
ENES HALILOVIĆ
…..Vaše prve igračke?
ENVER KAZAZ
…..Eno ih na ahiretu igračaka, traže neke druge dječije ruke. Danas se takvim igračkama niko ne igra. Bile su od drveta, ručno rađene, naslijeđene od najstarijeg brata. Neke sam pravio i sam od kratona. Svega je tu bilo, kućica, goveda, livada, konjića… I sve od drveta i kratona. Stvarale su svijet koji mi i danas lebdi pred očima.
ENES HALILOVIĆ
…..Vaše igre?
ENVER KAZAZ
…..Niko se danas ne igra tih igara: šigeta, klisa, trule kobile, partizana i Nijemaca. Svijet se iščašio iz središta i preseilo na kompjuterski ekran. Ne bih o igrama, neka ostanu tamo u miru davne mašte, tamo gdje poezija polaže svoja jajašca iz kojih niču svilene bube jezika.
ENES HALILOVIĆ
…..Kao dijete želeli ste da postanete?
ENVER KAZAZ
…..Svašta, ali ne kao ono lekar, pekar, apotekar, već baš svašta. Npr. želio sam biti uzgajivač konja i jahač na trkama, jer sam imao moje ždrijebe kojemu sam dao ime Buruška kosmatuška, po ždrebetu iz jedne divne knjige. S njom sam bio najbrži jahač u kosmosu. Želio sam biti toreador, zbog jednog volića u očevom krdu stoke. I Euzebio, jer sam, kako se kaže, jeo loptu. I Sava Kovačević, da budem partizan, kao neki moji bližnji. O njima sam samo slušao priče, jer su poginuli u ratu, naravno, na pravoj strani, partizanskoj, koji današnje oficijelne vlasti u zemlji u kojoj živim počesto proglašavaju zločinačkom, a ulice i škole imenuju po fašistima. I još svašta, ali nikad vozač, nikad ljekar, nikad za nikad hodža, koji je dolazio u kuću i divanio o nekim zelenim ljudima što sve znaju i niko im ništa ne može. A u djetinjstvu htio sam postati i moj najstariji brat, jer je za moje pojmove bio nezamislivo snažan i pomagao ocu u teškim poslovima. Da, moj najstariji brat. Ne bi bilo loše i da danas postanem on.
ENES HALILOVIĆ
…..Prvo slovo koje ste naučili?
ENVER KAZAZ
…..Ne, zaista se ne sjećam. Ali bih volio das sam naučio prvo napisati broj 17, jer ga je nosio jedan čehoslovački fudbaler sredine terena. One Čehoslovačke koja je bila prvak Evrope. Moraju se stariji sjećati kakav je penal izveo Panjenka. Dok sam ganjao ametrski fudbal, tražio sam da mi na dresu bude taj broj.
ENES HALILOVIĆ
…..Šta Vas je rastuživalo?
ENVER KAZAZ
Majčin umor. Puno je radila na seoskom imanju. Njen umor me je bolio. Bukvalno.
ENES HALILOVIĆ
…..Društvo u najranijem djetinjstvu?
ENVER KAZAZ
…..Bolna priča. Svo moje društvo iz djetinjstva je poginulo ratu. Ono najbliže društvo iz djetinjstva. Iz rodnog sela. To je selo spaljeno 1993. Ne bih o tome, pretužna priča.
ENES HALILOVIĆ
…..Prvi bicikl?
ENVER KAZAZ
…..Nisam ga imao, ali sam sa mojim drugom improvizirao prvi motocikl, od starog, kojeg je njegov otac htio baciti na smetljište. Čuda smo radili na tom motociklu za koji najčešće nismo imali gorivo, pa smo morali moliti komšiju da nam posudi iz svog auta. I jeste, izvlačili smo ga šlaufom iz rezervora njegove lade.
ENES HALILOVIĆ
…..Prva lopta?
ENVER KAZAZ
…..Probušena u trnju. Obična plastična, plava. I plač zbog toga. Ali, prvi fudbal, kožni, onaj smeđe boje, neću zaboraviti. Otac ga je pokušao isjeći sjekirom i tad se povrijedio. Isjeći, jer smo ga ganjali do iznemoglosti, a poslovi na imanju su ostajali neurađeni.
ENES HALILOVIĆ
…..Šta Vam beše najteže u školi?
ENVER KAZAZ
…..Nikad ništa. Sve je bilo prozračno lako, kao kad po tijelu prika planinski lahor za ljetnjih žega.
ENES HALILOVIĆ
…..Učiteljica?
ENVER KAZAZ
…..Moja učiteljica Džemila, zbog koje sam danas ovakav kakav jesam. Otkrila mi je draž čitanja. Milo me gledala, kao das sam njen sin. Poslije, dugo poslije, bili smo ponosni jedno na drugo. Jednom me je i kaznila, jer sam htijući da dokažem kako sam dobro razumio pauze u čitanju iza tačaka bio toliko spor da je pomislila kako nisma naučio čitati. Kad mi je pokazala globus u učionici pomislio sam kako je to laž. Ne može sve oko mene biti tako okruglo, tako loptasto. Ni danas nisam siguran da jest, kad se toga sjetim, da je Zemlja baš tako loptasta.
ENES HALILOVIĆ
…..Predeli Vašeg djetinjstva?
ENVER KAZAZ
…..O, livade, livade, brežuljici. Rođen sam na Nišićkoj visoravni. Ona blješti u suncu, sija pod snijegom, miriše u proljeće. Tamo je sve tako kao da je, kad je stvarano, bilo toliko dobrote da se naprosto prosula u svaki detalj. Zbog te ljepote pomišljao sam da sav horizont, svi ti brežuljci, sve livade nalaze u stomaku nekog dobrog stvora, a sve to isto u mom stomaku, samo umanjeno, malecno, kao moj stomak, I tako unedogled. Moja djetinja kosmogonija po sistemu ruskih babuški, zbog te ljepote predjela.
ENES HALILOVIĆ
…..Da li ste pisali ljubavna pisma?
ENVER KAZAZ
…..Ne pisma, poruke u kori drveta. Poruke na paprinom avionu u razredu. Više čupkanje za kosu, nego pisanje pisama, biješe naše dječije udvaranje.
ENES HALILOVIĆ
…..Srećete li danas Vaše prve ljubavi? Gde su, šta rade?
ENVER KAZAZ
…..Ko se toga ne sjeća, bolje mu je da se odrekne sebe. Znam sve o njoj, samo neću da dijelim s javnošću. Čuvam tu tajnu.
ENES HALILOVIĆ
…..Vaš nadimak iz škole?
ENVER KAZAZ
…..Bilo ih je mnogo: Žuti, zbog kose, Brzi, zbog fudbala, Gazap, jer samo volio jesti. Ali, u mom selu svi su imali nadimke, to je takav običaj. Najgore, uvredljive, davao je moj srednji brat. A on je posebna priča, poseban po svemu, čak i po davanju nadimaka. Svaki njegov nadimak imao je iza sebe priču. Najčešće vrlo smiješnu, nerijetko uvredljivu. Na osnovu toga sklopio sam niz priča o mom selu, onih humornih, ironičnih, naročito autoironičnih. Takve zezancije su čisti odušak, jer kroz njih duša dobije krila i pod oblake odmašta.
ENES HALILOVIĆ
…..Da li ste se tukli?
ENVER KAZAZ
…..A ko se nije tukao u djetinjstvu. Zbog jedne tuče moj me najdraži nastavnik tako išamarao da i danas pamtim. Mnogo kasnije, na jednom takmičenju iz istorije, neću da kažem koje sam mjesto osvojo na onom čuvenom takmičenju Titovim stazama revolucije usred Beograda, bilo mu je krivo što me išamaoro, pa sam se na njegov račun najeo kolača, a bogme i napio kola.
ENES HALILOVIĆ
…..Šta ste čuli o Vašim precima?
ENVER KAZAZ
…..Recimo, to da je moj dedo imao više supruga i najbolje konje na cijelom dunjaluku, a njegove su pčele bile tako pametne da se nikad nisu orojile, tj. da ih matica nije odvela u šumu. O porijeklu Kazaz svašta se pričalo, da su došli iz Turske, Albanije itd. Smiješne priče u nepismenom kraju. Sve se kasnije, osim tog o Dedi Ahmedu pokazalo kao glupa laž. Lik je bio taj Dedo Ahmed. Majka nije pričala o svojim, jer su pobijeni u pokolju na Drini 1942/43.
ENES HALILOVIĆ
…..Preci koje ste sreli?
ENVER KAZAZ
…..O, svi u ili umrli prije mog rođenja, ili ubijeni u ratnom pogromu. Morao sam sve rekonstruirati u mašti.
ENES HALILOVIĆ
…..Slika oca?
ENVER KAZAZ
…..Eno je u uglu sobe, gleda me upravo, šarmer. A mom sjećanju je raskoračen na livadi s kosom u rukama, pokazuje mi taj prastari majstorluk, to viteštvo koje je nestalo s mašinama.
ENES HALILOVIĆ
…..Šta bi danas poželjela Vaša majka?
ENVER KAZAZ
…..Umrla je 1993. Volio bih da poželi da nas dvoje dovršavamo stog sijena na jednoj našoj njivi i da poslije toga zapalimo cigaretu, nasitimo se jedno drugog pričom.
ENES HALILOVIĆ
…..Fudbal ili košarka?
ENVER KAZAZ
…..Igrao oboje. Oni koji znaju šta to znači, mogu nešto naslutiti o talentu. Oni koji su gledali, znaju kako to radim. I danas igram, u pedest i šestoj. Ali, samo košarku, jer je desno koljeno na fudbalo puklo (ligament). I pobjeđujem, tricama, ulazima. Inače, raja s kojom sma igrao zvala me zbog šuta u košarci – Kićo, po Draganu Kićanoviću, a u fudbalu – jeo sam loptu. To znanje mi niko ne treba potvrđivati. Volio bih makar još jednom osjetiti onu lakoću tijela na fudbalskom terenu i loptu s očima, kako se to kaže, kada je provučem kroz protivničku odbranu.
ENES HALILOVIĆ
…..Gdje ste obukli uniformu?
ENVER KAZAZ
…..Uniformu sam, nažalost, obukao u ratu. Vojsku, tj. služenje JNA sam majstorski isfolirao. Ko će gubiti godinu dana života na gluposti. Tako sam mislio kao mladi antimilitarist. Baš kao i danas.
ENES HALILOVIĆ
…..Ko Vam je došao na zakletvu?
ENVER KAZAZ
…..Zakletva u ratu je odvratna, zbog onog: i dati život.
ENES HALILOVIĆ
…..Gdje je otišla Vaša prva plata?
ENVER KAZAZ
…..Tamo gdje treba – u kafanu, na dobru raju.
ENES HALILOVIĆ
…..Gdje Vam beše ljepše, u danima ili u noćima?
ENVER KAZAZ
…..Najljepše dane živim sad. Nikakvo foliranje to nije, ali baš sad. Oni koji me poznaju, znat će zbog koga i zbog čega.
ENES HALILOVIĆ
…..Da li ste ikada poželjeli da budete glumac?
ENVER KAZAZ
…..Bio u djetinjstvu, kada je trebalo, u literarnoj sekciji Osnovne škole Evgenije Spahić Željko. Pratizanu u čijem rađanju su se stopili jedna Ruskinja i jedan Bošnjak, a uživotu ilegalni komunizam i partizanski antifašizam. Poginuo je boreći se na onoj strani koja je oblikovala antifašističku civilizaciju poslije Drugog svjetskog rata. Današnje vlasti su to ime zabranile. Nije im po hodžinskom svjetonazoru. U kraju gdje sam rođen, biti u Željkovo doba komunist značilo je biti u skladu s onim najboljim u svijetu. Ukinuti njegovo ime na školi, znači poništiti u vlastititom kolektivnom identitetu to najbolje i najplementije.
ENES HALILOVIĆ
…..Da li ste poželjeli da odete?
ENVER KAZAZ
…..Da, million puta i milion puta ostao, griješeći svaki put. Danas sam odveć star i ukorijenjen da bi odlazak bio moguć. Otišao bih odvade, jer mi se gadi parolaški patriotizam hulja na vlasti.
ENES HALILOVIĆ
…..Odmor?
ENVER KAZAZ
…..U mladosti, nikad jedno mjesto za ljetovanje, nego više njih. Stalno kretanje je bilo ljetovanje. Danas, planina, planina, planina.
ENES HALILOVIĆ
…..Grad?
ENVER KAZAZ
…..O, Krakov je grad u kojem se ljepota prosula u svaki kutak, a u Parizu svaka ulica je tako civilizacijski duboka da ti se čini kako neprestno po različitim vremenima hodaš. Ta dava grada nosim u očima.
ENES HALILOVIĆ
…..Selo?
ENVER KAZAZ
…..Moje rodno selo, spaljeno u ratu. Tamo, tamo da putujem, rekao bi kao Tin.
ENES HALILOVIĆ
…..Planina?
ENVER KAZAZ
…..Zvijezda je najljepša planina u Bosni. Šumovita sa puno visoravni. Da vjerujem u Boga, bio bih siguran da je tu rođen u obliku dječijih očiju.
ENES HALILOVIĆ
…..Pustinja?
ENVER KAZAZ
…..Ne bih nikad otišao tamo. Ne podnosim ništavilo života.
ENES HALILOVIĆ
…..Zašto se ljudi zaklinju?
ENVER KAZAZ
…..Zato što lažu.
ENES HALILOVIĆ
…..A zašto proklinju?
ENVER KAZAZ
…..Zato što lažu.
ENES HALILOVIĆ
…..Čemu služe milioni zakona i propisa?
ENVER KAZAZ
…..Gušenju slobode,ponjaprije,kroćenju mašte, potom, a onda vlastodršcu da krade ili ubija pokrivajući se njima.
ENES HALILOVIĆ
…..Kome vjerujete?
ENVER KAZAZ
…..Ivanu i osobi Nj.
ENES HALILOVIĆ
…..Pred čijom slikom ste najduže stajali?
ENVER KAZAZ
…..Tikvešinom, onom čamcu čije se dno nazire u beskrajnoj dubini, Nojevoj lađi s nepreglednim dnom.
ENES HALILOVIĆ
…..Kurosava ili Bergman?
ENVER KAZAZ
…..Oba, ne isključuju se.
ENES HALILOVIĆ
…..Kako danas izgledaju zablude iz Vaše mladost?
ENVER KAZAZ
…..Divno, najdivnije, još jednom ih proživijeti, biti poražen.
ENES HALILOVIĆ
…..O začinima…
ENVER KAZAZ
…..Poštojem hranu s malo začina, jer je dobro pravim. Naučio sam od jednog starog barbe na Jelsi da je hrana hranom ako pri njenom spravljanju ispoštuje temeljne ukuse. Pravilo koje se pokazalo tačnim. Hrana bez mnogo začina je majstortsvo, čista poezija.
ENES HALILOVIĆ
…..64?
ENVER KAZAZ
…..Igram to dobro, pobijedio sam jednog majstorskog kandidata.
ENES HALILOVIĆ
…..Vaši strahovi?
ENVER KAZAZ
…..Mnogo ih je i oblikuju me sržno.
ENES HALILOVIĆ
…..Šta čekate?
ENVER KAZAZ
…..Da se darujem bratskom bilju, bez ostatka.
ENES HALILOVIĆ
…..Čime se tješite?
ENVER KAZAZ
…..Dolaskom Nj. u moju samoću.
ENES HALILOVIĆ
…..Čega se stidite?
ENVER KAZAZ
…..Vlastite ishitrenosti. Česta je, prečesta za čovjeka u mojim godinama.
ENES HALILOVIĆ
…..Praštate li?
ENVER KAZAZ
…..Samo rijetkima, koji to zaslužuju. Inače, ovu kategoriju smatram licemjernom, jer joj je korijen u abrahamskom monoteizmu, gdje se oprost promatra kao mogućnost da se operu grijesi pukim ritualom, npr. odlaskom na hadž, ispoviješću pred nadležnom vjerskom birokratijom. I oprost i pokajanje abrahamskim monoteizam počesto krosti kao ideologiju koja obećava onostrani raj.
ENES HALILOVIĆ
…..Tražite li da Vam se prašta?
ENVER KAZAZ
…..Samo rijetke, sitne stvari, slučajne greške.
ENES HALILOVIĆ
…..Čime se ponosite?
ENVER KAZAZ
…..Lijepim gestama onih koje volim.
ENES HALILOVIĆ
…..Ko Vas je razočarao?
ENVER KAZAZ
…..Mnogi, mnogi, mnogi.
ENES HALILOVIĆ
…..Koga ste Vi razočarali?
ENVER KAZAZ
…..Mnogo njih, neke slučajno, neke, jer su povjerovali da vrijedim više od sebe samog.
ENES HALILOVIĆ
…..Čemu uvek dajete prednost?
ENVER KAZAZ
…..Radosti igre, draži saznanja.
ENES HALILOVIĆ
…..Šta ste naučili od Vaše kćeri?
ENVER KAZAZ
…..Da ljubav mora biti istrajna, ponekad mukotrpna.
ENES HALILOVIĆ
…..Šta posvećujete supruzi?
ENVER KAZAZ
…..Nema je, pa ništa. Nj. posvećujem svoju poeziju.
ENES HALILOVIĆ
…..Da li ste ikada bili bezbrižni?
ENVER KAZAZ
…..Laki i nežni, kao kod Crnjanskog. Onaj ko je preživio rat zna da je to osjećaj mučan nakon tragedije.
ENES HALILOVIĆ
…..Šta dalje?
ENVER KAZAZ
…..Ništa, tj. živjeti.
Preuzeto sa: Eckermann
