pismo
nedogledu i tabucchiju
nisam kalipso da bazdim na vječnost
sa sve četiri strane okruženu morem
ko je tebi rekao da si kralj itake odiseju
s kojim pravom ti razapinješ jedro i vijest
po vijest kao u mravljoj koloni strpljivo
mrviš staklo u čašu iz koje pijem vodu
postoji li razlog što redovno znam
da si poludio za lakim kubicima
da je singapur aseptičan
da s vrha kurca muškarci otoka flores
imaju duboke krupne
crne oči
postoji li odiseju nostalgija
za onim što još nije bilo
zato što ja tako kažem
srijemski limes
za vrijeme drugog svjetskog rata šid
ulazi u sastav nezavisne države hrvatske
ćirilica je zabranjeno pismo pa slikar
iz protesta slike ne potpisuje
označava samo godine nestanka
najviše slika nestalo je 1942. godine
to su uglavnom plikovi na krajoliku
prilagođavanje motiva crvarenju
ćelavi kistovi njihove perike
na sunčanoj strani pinakoteke
voda i pijesak
darku
voda ona nosi bez razlike tvoje ime
rebro ptice leš lopte dresove neprijatelja
u veliku nesreću ona ulazi bez interesa
i diže uspomene na zadnji kat psihe
stari majstori tvrde da je voda tanka
i da uvijek ima dvije strane
dno i površinu
noć i stražu
dijagrame razilaženja
jedan papirnati brod svake noći
hiljadu robova obeća dnu
mi to možemo zvati morem
pijesak ne
pijesak svrbi u klepsidri
san lovca iz lascauxa
nikakva slika zelenila kako tone u pejzaž
ni pramen bora ni kobalt hrasta
nikakav ples o tome
jedan trag svilen jelena u diluviju
prelazi u jak pigment skida rogove
kaže vodi me na nož
