iz zbirke Pismo u aprilu (1979)
*****
Stižemo rano izjutra,
skoro prije no što smo budni.
Zrak je blijed i prohladan,
pa gužva kožu
kao opna vlage.
Pričamo o paukovoj mreži,
koja se raspada,
i kiši što je oprala vodu
dok smo spavali,
dok smo se vozili
po zemlji.
Zatim smo pred kućom
i kupamo se u prašini šljunka
kao među vrapcima.
****
Je li ovaj vodopad
slika
zaista kuća.
Hoćemo li zbilja mi
stanovati
u ovom sunovratu
kroz mnoštvo
bogova.
Stanovati i postavljati stol
i dijeliti.
*
Raspakujem stvari,
malo nakita
malo igračaka
i papira,
potrebne stvari
stavljene
u svijet
na neko vrijeme.
I dok ti crtaš
i raspoređuješ
čitave kontinente
između kreveta
i stola,
labirint se okreće
na svom koncu,
i nit
koja nikad ne vodi van
je na tren
vani.
**
Zatim svjetlost
provali unutra
i potpuno nas sakrije.
Sunce je okruglo
kao što je jabuka zelena
i oni se uspinju i padaju.
***
Već sam na ulici
s novcem stisnutim
u ruci,
a svijet je jedna bijela pekara
gdje se budimo prerano
i sanjamo prekasno,
gdje struje sirovih
i neiskorištenih misli
dosegnu do istine
prije nego ikom
i padnu na pamet.
s danskog preveo Alen Mešković
