O kako je čudno sretati vas
Koji pilite granu na kojoj sjede drugi.
Znam šutjeti bolje od vas
I prečuti stvari koje ne volim
I znam zaustaviti plimu i pretvoriti je u oseku
Znam paliti cigaretu za cigaretom
Znam cijeniti zrno kave na mojim ustima
Ili na vratima svemira
Ne znam jedino kao vi pljuvati po drugima
Stojim kao avet dok vi to govorite
I shvaćam da sam istovarila svoje ovce
Negdje
I da one mirno pasu
I da bih voljela biti stočar.
Ne bih nikad željela vaše počasno mjesto
I nikad ne bih željela vašu kožu
I vaš strah od drukčijih.
Vi se morate utaboriti
I napadati
I ja sam vam tu
Da odslušam vašu tiradu
Da vam predočim mogućnost
Šutnje na vaše šale na račun drugih
A nikad baš nikad na svoj račun
Jer vi sebe štitite
Sablasnim plačem možda
Možda plačete negdje u tišini.
Kad se potiho negdje ispuhujete
I kad to sliči na balone koji se trzaju
Kao u predsmrtnom grču.
Nemojte odustati molim vas
Jer ako vi postanete skromni i blagi
Ja neću moći stršati među vama kao anđeo.
