Spavala sam usred izranavljene posteljine, na trideset i drugom spratu, na pragu visine, i u snu, sa mene je lio znoj, stan nije bio moj, to nije država Kanada, to nije visina sa koje vidiš pola grada, to nije uspon, koji je slijedio nakon pada, u snu je šest buktinja plamtalo, i sve me lomatalo, u snu bio je Dan Republike, nekada dobar, kada se jeo provijant probran, i za kojeg sad niko ne mari ni pola posto, u snu spavala sam kao gladan prosjak kojeg treniraš postom, baš kao što na trulom voću spava nametnik od kojeg nastaje grdna šteta, i bol me obuzimao od tjemena do peta, nije izlječiv, nije rječiv, nije prvi put. Ne znam kako sam tu tačku bitka budnosti u snu uspjela da stvorim, znam da kada ćutim, najbolje govorim, i kada oči zatvorim, najviše vidim, takvi su svi apatridi, oni kojima niko ne zavidi, koje ne želi niko, i koji žive srasli sa nekom slikom u kojoj srce opuštenije drijema, a koje nema. Apatridi slave šest piva iz šest republika, apatridi su muzeji sjećanja, i pregršt replika, njih vole anđeli koji su bez krivnje pali u blato, apatridi žive sa sevdalinkama, i sa ratom, koji nije bio izlet laki, koji je bio prljav kao i svaki, i pun uskogrudnosti, apatridi spavaju u stanju budnosti, a u stanju sna nikada zaspali nisu, njima niko ne služi misu, —neka nestanu, jer su metuzalemi, neka uvenu, jer se plod na izgoren trup ne kalemi, neka se podave, jer ne znaju šta bi morali da slave, —ne Dan Republike, ni njene mamurluke— nego oluje, i slave, i datume prave, i čestitke, i krstitke, koje su nam dale naše bitke nas protiv nas. U apatridima je moguće naći korijen suncokreta kakav je naslikao Van Gog, ili čuti kako se moli bog, uz sočnu kletvu koja ima opravdanje, apatridi žive kroz nepripadanje, trpe komadanje, čuju klevetanje, prava linija ih je odvela u krivudanje, a u košmar svjetlo danje, u njima je već istrulilo svako stanje, (i blagoslovenstvo njeno) nekad zeleno. Apatridi dijele one fotografije, koje krase bivše koreografije, na kojima su frižideri marke Gorenje, ili neki hrast koji ima duboko korijenje, njihova staromodnost je neizlječiva krasta, staromodni su kao to stablo hrasta, oni vjeruju u posvećenost, u prosvijećenost, u dobročinstvo, oni vjeruju u ljudskost, i u bratstvo i jedinstvo koje je postalo mitska kategorija, apatridi su ona alegorija o tome koliko košta kad se žrtvuješ za prevaziđene principe, apatridi su onaj miris čaja od lipe koji se pio u studentskom domu Stjepan Radić, oni su žrtvovani kao i kakav provincijski gradić u kojem se ugasilo jedino preduzeće, i u kojemu sad svako istrpava smeće bez stida i srama, apatride je odavno progutala tama koja iz drugih halapljivo zrači, i čija proždrljivost nikada nema tremu, apatridi su ti kojima zadana riječ još nešto znači, u prkos svemu. Apatridi žive u velikim sredinama, a misle o djedovinama veličine stope patuljka, i poput tog čovječuljka oni su sićušna pojava, kao u mesnom restoranu posluženje biljno, koje niko ne uzima ozbiljno, i koje naručuješ jer pomisliš da je jeftino, apatridi su ono vino koje se uzalud čuva deset godina na vrhu ormara, jer su te učili da su najbolja ona vina stara, čak i kad su prezrela i popljesnivila u stresu, apatridi su izgubljeni kao ta vina, —čekanjem propadnu, i ne znaju gdje su. Apatride je život raznio kao što dah raznese maslačak, apatridi su onaj mačak kojeg niko ne hrani a koji se vazda oko nogu mota, njima i nije preostalo mnogo od života, od tolike odbačenosti, dužine vječnosti, kakvoće tečnosti, koja sve nosi u slivnik, apatridi su onaj količnik koji dobiješ kada čovjeka podijeliš na pola, kao da je komad salame nasred stola, oni su vijest koja je nezanimljiva za dnevnik, oni nemaju doma, njima žele da im se slome kola, i na rubu su loma dok žive na svakom kontinentu, u lijepim kućama pred kojima blista lijepo cvijeće, apatridi recikliraju boce, plaćaju poreze, i četvrtkom iznose smeće, dok poput njega smrde na sjetu kao Tom i Džeri iz Diznijevog crtića, (koji su gledali u osnovnoj školi), a ipak, nisu mačka i miš, nego ljudska bića, ljudska bića za koje nema ko da moli i kojih se svi stide, zato neka i oni milost vide milost za apatride milost za apatride milost za apatride.