U NARANČASTI SUMRAK
Svaka je fotografija naše mlade kože čudesna, čuvat ćemo ih za uspomenu,
Za dane kada ćemo gutati tablete za nekoliko koraka,
Svaki je naš govor čudesan, jezici nam se
Isprepliću u narančasti sumrak
Od Rijeke do Zagreba vozimo se dva-tri sata, izgubimo dvije-tri žute
Kovanice, pronađemo dvije-tri točke na svojim tijelima koje se,
Kada ih dotaknemo, pretvore u bolne raspadajuće kratere,
Od Rijeke do Zagreba ima nekoliko filmova
O nekoliko pristaništa i rastaništa
Sanjao sam kako kamenje pada iz Marijinih grudi na naša čela
I kako nas gone njezine blještave krunice, tuku nas kao
Bičevi i sanjao sam kako u noći pravim giljotinu
Za njezinu grešnu glavu
Nudiš mi riječi slatke kao smokve, ali meni su draži tvoji slani prsti
Koji mi bezobzirno prolaze grlom i recitiraju
Lude pjesnike odrezanih ušiju
NENAPISANE PORUKE
Oduvijek sam htio vidjeti kako zrnca kave
Padaju na dno šalice, kako se nježno
Naslažu jedno na drugo i postaju
Talog, a nama ostave
Božansku tekućinu
Kada tišina nenadano udari prazninu
U kojoj živim, želim te pitati
Razmišljaš li i ti o
Zrncima kave
Razmišljaš li o ičemu kada opereš znoj
S umornih, mladih leđa i želiš li mi
Ponekad javiti kakav je zvuk
Kada tišina nenadano udari
Tvoju prazninu
ZRAK OD MEDA
Vrtiš svoj zvrk od ugljena
Na mojim plavim, nejasnim rukama
I pitaš me vjerujem li u smrt nakon života
I postoje li baršunaste livade na koje ti i ja
Smijemo leći kada osvoje tvrđave naših rodova
Postoje riječi koje ostavimo na
Svježem grobu i postoje riječi koje smo
Odavno trebali uspavati u bolesnom grobu,
Ali umjetnost nije dovoljna da pronađemo tišinu
Koja bi nas učinila jednim zadovoljnim bunarom zelenila
Pričekat ću te ondje gdje smo nizali
Ljubičaste ugrize i tamo gdje smo spalili
Grudi od mladog ružmarina, pričekat ću te tamo
Gdje djeca vječno grade tunele sigurnosti i povjerenja
Polako podižem lice na kiši koja miriše
Na tvoju stjenovitu kožu
I promatram oko sebe
Zrak od meda
Nijemo se med rasteže oblacima,
Pretvara ih u slatkiše i svojom toplinom
Zasladi moje ime, na križanju odanosti i bijega
Kažem ti prstom, pogledaj zrak od meda,
Ali ti se još vereš drvećem bez vrhova
