Ofelija je pala s bicikla i
asfalt se utkao u njeno lice.
pet je rimskih careva prisegnulo na dobrotu.
jedna je travka poželjela biti kamen,
jedan je kamen konačno poletio, bez krila
i svijesti o zloslutnosti tog čina.
krv je topla samo kada je svježa.
duša je leptir u nacionalnom parku,
zaštićen, a da to ni ne zna.
kad dolaziš, donosiš mi darove.
oblak je prazan, tlo puca pod nogama hodočasnika,
sveto je mjesto na kojem se rastajemo.
došla… i sve zaboravila
(hommage à Anka Žagar)
došla… i sve zaboravila:
kutiju za nokte, slušni aparat,
sintetiku.
njemu nipošto ne.
obeznačeno bezakonje.
potpetice, semiotika, pa ptice.
u jeziku mala mina
(koju ćeš nagaziti)
bit’ će bum,
ponesi kameru,
napravi selfie.
samo je stih slobodan
nigdje zagrljaja osim onih besplatnih
mučim se s dijalektikom i ona sa mnom
Matija zašto si smršavio
nemoj reći slučajno
ja sam iščašeni trokut kojeg su ugurali u teorem i rekli mu: tu stoj,
vratit ćemo se –
ali nisu
ispovijedam se bogu svemogućemu
i vama braćo:
nitko mi ne nedostaje
ali
nešto
negdje
uporno šuti
nikako da kaže
zemlja sam, treba mi zrak
krizantema
on kaže krizantema
i ja ga odmah prebolim.
ona od šovinizma radi event:
uvijek pozove sve svoje prijateljice.
nešto sam nekoć, ali ne više.
rascvjetala si se Simone, ali ne mirišeš.
Petra, ti si stijena i na toj stijeni sagradit ću
vrtić, bolnicu i shopping centar.
to be kind all the time?
no, thank you.
a za vas?
isto ne bih.
no, thank you.
lirski subjekt menstruira.
ako me tko pita,
ja ću reći krizantema.
puštati stvari da idu k ͜vragu i da se od njega vrate pokunjene i nestabilne,
čekati da on: prevede Fausta, iskopa zaostale rude, osnuje grad.
pustiti kosu u međuvremenu i njome omotati svijet poput omče,
biti prijeteća nježnost plavetnila, tužna žena kojoj su nabrekle grudi.
učiti o stilskim figurama:
izbjegavati zavist, zlobu, zajedljivost i aliteraciju,
zamalo se zajebati oko svake od tih stavki.
pristajati na tisuće polovičnih rješenja sve dok se jedno ne ukaže kako hoda po vodi.
poput psa iz azila plašiti se bicikle i kante za smeće,
odmoriti na podu, u položaju mrtvaca, na pola puta od smrti vješanjem (svi se predomisle u trenu kad više nema povratka)
gubim talent za erotiku, postajem skolioza u pornografskom filmu,
donosim tugu gdje joj nije ni mjesto ni vrijeme,
ljudi me ne dodaju, uglavnom me oduzimaju, previše si pomnožena kažu,
dolaziš kao Pi s tim nebrojenim decimalama,
tko to trenutno može podnijeti,
mi imamo probleme u uredima, a ti u glavi.
fali mi more (u moru se nikad ne predomisliš)
