HADRIJANOV BOL
hommage à Marguerite Yourcenar
___
ti hodaš bez sjene, kao Bog
i biraš za mene najmekše meso ribe
tvoja je uporna ljubav jedino čvrsto što imam
na nju se naslanjam kad malaksam,
o nju udaram kad pobjesnim.
svemu služi i sve izdržava, ta stamena stabljika u tebi.
___
vrijeme, kad govorimo o napuštanju, nije važno.
dolje u dvoru, svađaju se djeca.
nebo je porozno, od ničeg nas ne štiti i svaki asteroid
ostaje trajna prijetnja našoj sreći.
na vrhu Etne bacao sam novčiće bez želja,
jedna mi se ostvarila:
bio sam apsolutni gospodar samo jedanput
i samo jednom biću.
___
sad kad te više nema, napušta me strah za tebe.
ne more me brige, noću usnem odmah nakon lijekova.
na tuđe se zlobe jedva više i obazirem. one su beznačajne
mušice u svom isprekidanom letu.
sve mi je lakše, sve mi je stoput bolje nego prije,
udahnem dvaput u danu, više kisika mi i ne treba.
___
osamljujem se, jer s ljudima se ne može tugovati.
čitam, ponekad pišem, nadgledam radove
na kipovima koje sam naručio. jučer se jedan od majstora
ozlijedio. pitao sam ga, gdje si zapravo bio
kad se to dogodilo?
___
ti si odsutnost, a njoj se teško oduprijeti.
ponekad se javiš i ja se poveselim tvom dolasku. moj sluga, Hermijan, pita me:
s kim razgovarate gospodaru?
i tek tada ja posumnjam,
i u tvoju ljubav i u moju patnju.
___
ti zapravo nikad nisi bio ljubav, ti si bio
mogućnost ljubavi. meni je to bilo sasvim dovoljno.
kad si otišao, mogućnost je nestala, ostala je samo ljubav.
odjednom, nešto tako konkretno za mene je bilo gotovo
nepodnošljivo. kiptio sam od bijesa, ali sve su stvari koje znam
ostale nepomične i imune. uspio sam u namjeri
da se ispraznim. za konkretne stvari treba načiniti mjesta.
___
neću i ne mogu krenuti za tobom.
između tvoje dosljedne smrti i ovog neizvjesnog obzora,
ostajem sam sebi jedini pouzdan izbor.
nije to hvalospjev samodostatnosti, niti kakav jeftini pamflet.
uostalom, neka svatko misli što hoće,
istina nikad nije bila takva da bi se mogla
izvikivati na ulicama.
___
bit vladara je zadržati moć i njome upravljati staloženo i pravedno.
bit patnje je da prođe.
bit sreće je da prođe.
___
sve zaboravljam i svemu se nadam
samo još u bljeskovima,
kad ples prelazi u vrtoglavicu, a pjesma
u vrisak.
Fotografija: Nikola Radovani
