Ambrozija
Priča mi tetka kako su Neretvu pili do šezdesetpete.
Pa Neretvu smo pili do šezdespete!
Oni se u Neretvi kupali,
a Neretva iz njih hučila.
Do šezdespete.
Priča mi tetka kako joj je
kamilica rasla ispretkuće do devedesdruge.
Pobrali je, šta će, morali.
Kamilica izbjegla devedesetdruge.
Nije se poslije vraćala.
Priča još kako je nikla poslije rata ambrozija
korov nakav, ne može čoek disat od nje.
Ambrozija poslije rata nikla.
Ne može se disat.
Naočale
Kad čovjek kaže: naočale,
drugi pomisli: oči!
Nikad nos.
Ipak, one se na nosu gnijezde, udube ga
težinom vremena, u savezu sa zemljinom težom,
sa kuglom zemaljskom.
Ne zna čovjek bil ih dozivao jedninom il množinom,
il dvojinom,
kad traži lijeka za dva svoja sljepila.
Za blizu i daleko.
Za slova i ljude.
A kad se zagube,
slijep ih u mutnom mraku traži rukama.
Dodirne li ih, progledat će.
Podmetač
Kada gost krene da spusti
vruću šoljicu kafe na sto,
ona donosi podmetač,
da ne ostavi fleku
razgovor.
Starica
Vrijeme je učinilo svoje.
U zglobove joj odavno ušla vlaga,
hodanje nije više njena riječ.
Starica se pretvorila u puža.
Dok prelazi cestu, auta joj ne trube.
Svi trpimo njenu sporost.
Oblak,
neprimjetno sporo,
nadvija se nad nama.