Mladeži, Arnon Grunberg, Buybook, 2019.
“Niko ne može biti zaštićen od života, samo mrtvi imaju tu povlasticu.”
Nizozemski pisac Arnon Grunberg razobličuje savremenu književnost, uranjajući u paradokse morala razotkrivanjem ljudske psihe brutalnom iskrenošću. Tako je i sa Mladežima. Naizgled priča o muškarcu, ustvari snažan portret krhkosti. Prosječni će roman pročitati kao ispovijest, hrabri čuti kao poziv na suočavanje sa vlastitim sjenama. Autor piše poput urara: ništa nije slučajno, svaki detalj vodi čitatelja korak po korak u introspekciju likova.
Oto Kadoke, psihijatar specijalista za prevenciju suicida, glavni je lik, kojeg upoznajemo kada se granice između duše i svijeta ruše, profesionalni moral dotiče ličnu ranjivost, tijelo i um postaju bojno polje konflikata.
Radnja se odvija u šupljikavom ritmu svakodnevnog života, sa naizgled mirnom stvarnošću na površini, a lavirintom unutra.
Nad vlastitom provalijom
Kadoke je isprepleten suprotnostima: smiren na površini, iznutra bruji napetostima, sumnjama i previranjima. Misli i osjećaji često se sudaraju s etičkim životnim kompasom. Taj sudar je prikazan hirurški precizno i prerealno, tako da čitalac osjeća da su flasteri skinuti s rana, a ožiljci razrezani skalpelom.
Psihijatar se prvo zaljubljuje u majčinu ilegalnu njegovateljicu iz Nepala, koja odlazi iz kuće nakon što započnu, ali ne dovrše seksualni odnos, koji ona ne želi, a on nije mogao da ne poželi. Kasnije, nakon neuspjelog pokušaja da suicidnu pacijenticu smjesti u ustanovu za liječenje, dovodi je u majčinu kuću. U mjestu intimnog života zamućuju se granice, psihološki pritisak i moralne krize.
Na pitanje kako može sprječavati ljude u autodestrukciji premda je i sam čini, Kadokeov odgovor predstavlja jednu od ideja romana:
“Ali zdravlje, duševno zdravlje, znači i to da izdržiš paradokse, da naučiš živjeti s njima, s nesavršenošću.”
Majka kao izvor identiteta
Kadokeov odnos s majkom je psihološki katalizator: istovremeno nježan, opsesivan i napet. Ona je središte njegove privatne psihološke stvarnosti, osoba koju pokušava razumjeti, štititi i kontrolisati, istovremeno oštar kritički sud i emocionalni izazov. Taj odnos pokazuje kako porodične veze oblikuju granice ličnosti i emocionalne reakcije.
Kad nestane svjetla: imamo li pravo na kraj samih sebe?
Tema suicida u Mladeži provlači se kroz svaku introspektivnu pukotinu Kadokeove psihe. Grunberg ne opisuje sam čin, već tihe impulse, misli koje vode do ivice, nagomilane sumnje. Suicid je prikazan kao posljednji vapaj kontrole nad vlastitim životom, neimpulsivan, ali tragično reflektovan. Autor ispituje etičku dimenziju: ima li profesionalac pravo emocionalno se umiješati? Kadokeova percepcija suicida postaje ogledalo vlastite ranjivosti. Svjestan je da bol ne može nestati, ali osjeća odgovornost da uradi sve kako bi “zaglavljene mašinerije ponovo proradile.”
“Znamo li zaista išta o uzrocima? U najboljem slučaju suzbijamo simptome.”
Iza kulisa Sistema
Grunbergovi likovi su pogođeni nasiljem sistema kroz kapitalizam i historiju. Socijalna i etička dimenzija u podtekstu se vide kroz nepalske radnice koje pomažu Kadokeovoj majci, a predstavljaju senzitivne slojeve društva, čiji trud, iako nezanemariv, često ostaje nevidljiv. Njihov ilegalni status simbolizuje granice – fizički su prisutne, ali društveno i pravno marginalizovane. Vidljive su i kulturne razlike, jer položaj koji imaju u Nizozemskoj otkriva aspekte moći, etike i empatije koje se provlače kroz cijeli roman.
Između propisa i saosjećanja
Kadokeova psihijatrija nije samo nauka, već stalno etičko propitivanje: koliko može spašavati, a koliko mora pustiti? On nije hladnokrvni dijagnostičar, već ljekar intimne interakcije s tuđim bolom. Stručnost nije uvijek dovoljna, jer pravi izazov leži u balansiranju.
“Treba držati distancu od pacijenta, ali pacijent mora biti u stanju vjerovati
da svoj život povjerava nekome za koga taj život ima nekakvu vrijednost.”
Ipak, on hrabro odlučuje da se više ne sakriva iza profesionalne distance i statistike, shvatajući da činjenje ispravnog nije uvijek jednostavno, da je osjećaj krivice često neizbježan kada smo odgovorni za živote drugih.
Na koži zabilježeno: mrlja
Mladež nije samo fizički znak na tijelu, već simbol trajnog otiska postojanja, nesavršenosti i sudbine. Metafora je neizbrisivog: trauma, dilema i iskustava u sveukupnosti. Svaka mrlja je zapis iz nutrine, trag prošlih previranja, intimni znak kroz koji Kadoke i čitatelj uče o slojevima identiteta. Mladež postaje ogledalo, pokazatelj da svaki čovjek nosi u sebi pečate koje svijet vidi, ali njihovo značenje u konačnici ostaje intimno i subjektivno.
Egzistencijalni refleksi
Roman postavlja pitanja koja nadilaze prosječnu priču: koliko je čovjek sposoban nositi teret tuđih života? Koja je cijena prelamanja kada su profesija i osjećaji u koliziji? Grunberg podsjeća da ljudska psiha nije jednostavna, već polje stalnog konflikta. Ovo nije priča o savršenstvu, nego o pukotinama koje su suština ljudskosti. Posebno se ističe sposobnost prepoznavanja dramatičnog u običnom, i njegov prikaz bez teatralnosti, ali sa duboko prisutnim humanizmom.
Ispod površine misli
Teme koje roman obrađuje: suicid, profesionalna, etička odgovornost, ranjivost, socijalna nejednakost, ostaju univerzalne i aktuelne. Tekst čine primamljivim za kritiku i diskusiju, a analitičku vrijednost djela podižu visoko na književnoj ljestvici.
Iako Kadoke ne pronalazi konačne odgovore, kopa tamo gdje se baš svi možemo zacrveniti.
Kroz njegove dileme Grunberg poziva da sagledamo vlastite granice, te prepoznamo kako je život stalno kretanje između jedne i druge krajnosti. Postavlja gotovo heseovsko pitanje: može li čovjek istinski živjeti u skladu sa sobom i svijetom istovremeno?
Formula preživljavanja glasi:
“… jednostavno, nastaviti sa životom najbolji je lijek protiv smrti.
Umor od života leži posvuda u zasjedi, moraš ga preskočiti onako kako preskačeš preko kišne lokve.”
Mladeže nosimo kao svjedoke svojih života, jer oblikuju ono što jesmo.
Ni sam Kadoke ne zna kako treba živjeti, ali zna kako ne treba umrijeti, što je, možda, dovoljno. Kao u stvarnom životu, poručuje: niko ne može živjeti život umjesto nas, to moramo sami.
