Multiverzum
Umjetnik ništa nema od prirode, ni od života.
Mi moramo kročiti u maglu,
pretrčati modrinu da bi se našla ljepota.
(Mario de Sa–Karneiro)
Protivslovlje tvoga znanja da kratkotrajno si biće,
zapravo sposobnost je sva tvog zemaljskog opstojanja,
I smrti makar udvorna, iz nje da vrisneš u sviće,
ezoterični je smisao vječnoga poniranja
u plaveti predaleke i vinogorja žuđena,
za kojih skrivala si staze svakog svoga došašća
preko astralne ravni koja toliko je sužena,
da ne uzmogneš ni vidjeti svetost svoga našašća –
O mističnome vrelu koje napaja ožednjele,
i probitku kroz golomraz gdje rastu zreli grozdovi –
o ljudima što k bozima rastr’jevali su okrilje,
ne mogavši primisliti da sami su ti bogovi.
U magline toga multiverzuma pretrčaćemo mrtvi –
Na praznome listu zbijeni u svjetlost – rođeni bez smrti.
Otrov istine i istina otrova
Tvoj način nije i naš Gospode
Način da se bude
I ne bude istovremeno
Tebi je prisan otrov
Što ga nosimo u venama
Poroci koje za lek pijemo…
(Živodrag Živković)
U pogledu tvome čistom kao zlato najčistije,
Ja ipak pogledavam na onu zatomljenu stranu,
Što nisi je pritomio ni lukavstvom mimikrije
Ni mjestašcem kojim dražiš dušu svoju blaziranu.
U takvome ti dostojnome kenotafu sjajnome,
Za čast silnog otrova kojeg odaješ za istinu,
Ja nalazim te živahnog u kontekstu banalnome,
Kog ne treba da sramiš se kad dođe ti na čistinu.
Na visinama odavno već postalo je hladnjivo,
I ne bi li trebalo da baš nečim živim nahranjen
Pronalaziš porijeklo si u onom što je ranjivo –
Onom u čem’ nemir ti je k’o došljak nemil namamljen?
Dvojba da li otrov je istina ili istina je otrov,
Nije to što dvoji te, već skorije od dvojenja tog otklon!
