PRAH
pri mom dodiru
rasprskavaš se
u milijardu
sitnih komadića
koji se za čas
sa zemljom stapaju
iza sebe ostavljaš
koncentrične krugove
slične onima
koje ocrtava kamen
pri padu u vodu
spuštam se na koljena
ruke u središte zemlje
stavljam
meka je i topla
poput majčinog krila
OČI OD STAKLA
tijelo je blago povila naprijed
dok rukama čvrsto steže butine
ne pomaže
znoj sa lica polako se cijedi
i nestaje uz klokot
u odvodu umivaonika
ogledalo puca
tačno po sredini
savršena geometrijska crta
lomi svjetlost
i poput baterijske lampe
osvjetljava
njeno desno oko
