• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Melida Travančić, pjesme

Autor/ica: Melida Travančić
melida travancicpoezijastrane
Objavljeno: 17.10.2017

 

 

UMOTVORINE
 
Iz njedara mi se danas
izrodila opaka zvijer.

Devet godina,
prikrivajući osmijesima,
nastojala sam da je sakrijem
od radoznalih pogleda.

Njegovala sam je
kao što je ona nekoć
bolnog Ahila
kada se raspamećen
pojavio pred njom
uzdrhtalom.

A ona je rasla rasla rasla…

I napokon:
pretvorila se u savršenstvo zla.

Zalud napori…

Oslobodila se,
izgrizla me
oštrim kutnjacima
i unakazila.

Potom me
nakon strahotnog masakra
zauvijek napustila.

Drhtavim rukama
do usana sam donijela
šoljicu čaja.

Pokušat ću crvenim koncem
sastaviti dijelove tijela,

i opet hoditi.

 

SPASONOSNI GLAS
 
Ustajem iz kreveta,
kročim ka tom
plačljivom glasu
koji izgovara
neko drugo ime.

Znam,
mene doziva.

Ulazim u hrastovu šumu
mračna i hladna je…

Strah ne osjećam.

Lišće
po kojem hodim
tiho šušti.

Iznad moje glave
prolijeću šišmiši.

Raščupali su mi kosu
skupljenu u pletenicu.

Nazire se dan.

Tek tada uočavam
da su mi ruke,
usta i
bijela haljina
zamrljani krvlju
životinja koje grizem.

Tresem se.

Iza mene je ona,
nježno spušta ruku
na moje rame.

S ogorčenjem na licu
kaže da takva
ne mogu
na vjenčanje.

 

KOCKA
 
Ova soba
iz dana u dan
sve više počinje
nalikovati
utrobi
oronulog broda.

I ljudi su ovdje
oronuli.

Skamenjenog
izraza lica,
šuteći,
svako nosi svoju
nesreću.

Kada bi bilo moguće
na ovom lijevom zidu
ugraditi
veliki okrugli prozor…

Pa da svi
u red stanemo,
i sačekamo
nekoliko minuta
obasjanih
svjetlošću.

 

OBEĆANJE
 
Septembarski
topli dan:

stojim uz prozor
i posmatram u parku
lijeno lelujanje cvjetova,
pomjeranje opalog lišća
nošeno blagim lahorom.

Sa uzvišenja na horizontu
Dalek,
ali jasan
dopire tvoj glas.

Obećavaš da ćeš me
odvesti u Katmandu.

Ne pokrećem se,
ali spremam
neophodne stvari.

U bijele plahte
umotavam
sreću.

Imat će
tvoja usta
nos
i oči.

 

LICA
 
Na balkonu sjedi
sredovječna žena.

Tijelo joj se njiše
naprijed-nazad.

Ruke je u krilu
sklopila.

S vremena na vrijeme
nervozno lomi prste.

Odjenula je
svečanu haljinu.

Kosu obojila
crvenom kanom.

Drhtavim pokretima
na usne sjaj nanijela.

Sunce je
osvjetljava.

Čeka.

Godinama
tako sjedi
i čeka
da ode

zauvijek.

 

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Ženska čitaonica: Pisanje kao prokletstvo
Ženska čitaonica: Pisanje kao prokletstvo, esej-kritika

Autor: Melida Travančić

Melida Travančić, dvije pjesme
Melida Travančić, dvije pjesme, poezija

Autor: Melida Travančić

Melida Travančić: Iz sjenovitog kuta
Melida Travančić: Iz sjenovitog kuta, proza

Autor: Melida Travančić

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić