Čekala ga je za šankom, sjedeći sa čašom Merlota u rukama i nervozno gledajući na sat. Odjevena u crnu koktel-haljinu koja joj je obavijala siluetu poput druge kože, naglašavajući svaku oblinu do usijanja. Pod rasvjetom iznad šanka, haljina se sjajila kao da je od kristala, a njena ukrštena koljena virila su ispod ruba. Kad je ušao, isprva se pravila da ništa ne vidi. Tek kad joj je prišao i ukrao joj poljubac s leđa, progovorila je.
„Kasniš.“
„Nemoj se ljutiti. Zadržali smo se kod njenih, a malog je kasnije trebalo spakirati za ekskurziju. Ići će u Beč sa razredom, na nekoliko dana. Zavidim mu, nisam bio u Beču već odavno.“
„Pa eto, izmisli team building u Austriji i idemo, a ona neće ništa posumnjati. Naravno, ako budeš uvjerljiv. Nema ništa gore od muškarca koji ne zna lagati supruzi.”
“Ma nemoj. A znaš li ti lagati svome mužu, pametnice?”
Namignula mu je. “Zar stvarno misliš da bih sada bila ovdje da ne znam? Možda čak i zna, ali ne da mu se trčati za drugom ako prekinemo pa prešutno tolerira.“
„Ti u cijeloj toj iščašenoj situaciji u kojoj živiš uspijevaš pronaći logiku. Stvarno ti se divim.“
Pomilovala mu je obraz i otpila gutljaj. Uperila je pogled duboko u njegove oči, imao je osjećaj da može vidjeti njegovu dušu. U njenim rukama, ta se duša pretvarala u spužvu iz koje se cijedilo svo uzbuđenje i adrenalin koji je dotad bio zaključan na sigurnom negdje duboko, i samo je ona imala ključ da ga otvori. Nakon što je njegova supruga odustala od potrebe da to učini. On se od samog početka izgubio u njenim očima, nakon što je ušla u njegov život, koji se dotad činio kao težak kofer koji je vukao sa sobom, postao je mnogo lakši. Jutra su imala neku drugu, skrivenu svrhu, osjećao se kao tinejdžer sa tajnom, a majka njegova sina nije bila dovoljno zainteresirana čak ni da primjeti očite promjene u njegovu raspoloženju. Ili barem ne dovoljno da posumnja da možda nemaju veze sa njom.
„Pa što si mu rekla? Baš me interesira.“
„Da sam na večeri sa prijateljicama i da me ne čeka.“
Konobar mu je donio čašu bijelog vina: preferirao ga je čak i zimi, a najviše ga je živciralo što ona čak i crno kod kuće drži u frižideru. U rijetkim prilikama kada bi se našli kod nje umjesto u Hotelu Kripton, nakon što iznese vino na stol održao bi joj kratko predavanje o tome, a to bi ponekad utjecalo na intenzitet predigre. Nakon što bi joj prekipio sommelierski tečaj, naprosto bi skinula grudnjak iz kojeg bi njene grudi iskočile, meke i rumene poput dvije breskve čiji ga je miris izluđivao. U času bi zaboravio na priču i bacio joj se u zagrljaj, pokušavajući se istovremeno osloboditi iz čvrstog stiska kravate oko vrata. Namjerno je nosio jeftinije kravate na njihove sastanke, jer je voljela da ga veže za krevet dok on bespomoćno iščekuje sljedeći korak u njenoj šetnji njegovim erogenim zonama. Ipak, preferirao je hotele, u njima je mogao biti nešto što zapravo nikad nije bio: kontroverzan, tajnovit, zavodljiv. Priča puna fatalnih žena koje su mu sve bile na raspolaganju, šankeri koji su znali koji whiskey preferira i oslovljavali sa „gospodine, vaše uobičajeno?“ i livrejirani, portiri koji bi mu dupelizački ceremonijalno otvarali ulazna vrata hotela.Priča u kojoj su mu džepovi bili puni napojnica za šankere, sobarice, striptizete. Priče u kojima su se ponekad sobarice ponašale kao striptizete, samo za njegove oči. Zavidio je ljudima bez mašte, bez želja. Za razliku od njega, nisu stremili ničemu posebnom, živjeli su u sadašnjosti sa nogama koje su malo-pomalo tonule u zemlju. Ali to je entropija, jedino izvjesno u životu onih koji varaju i onih koji tek trebaju biti prevareni, entropija ljubavi koja uništava samu sebe i izjeda one koji je ne žele kupovati, nego zaslužiti. On je bio taj koji bi rezervirao sobu za njih pod pseudonimima Frank i Susan: prikrivanje tragova kao uobičajena mjera predostrožnosti.
Ponekad bi poželio da bude otkriven, samo kako bi ju isprovocirao da pomisli da je i dalje poželjan, da će ga ukrasti neka druga. Drugim riječima, sve je u njenim rukama, i sretan i nesretan kraj. Sve dotad, Susan i Frank sastajat će se u Kriptonu. Svaki dan kada bi prošao tuda, proželi bi ga trnci. U glavi mu je bila samo slika i miris njene kože i kose koja se razlijeva po skupocjenoj posteljini poput bršljana po odrini. Mogao bi samo ležati pored nje i slušati je kako diše: bilo mu je dovoljno. A onda bi u nekom trenutku on preuzeo inicijativu, njegove ruke kao duga ticala prebirala bi i milovala beskonačne krajolike njene puti, krajolike vrelog pijeska u kojem se isticao taj krater požude u čijim se nježnim naborima krio odgovor na sva pitanja osim jednog: njega će morati naći negdje drugo. Što prije, to bolje.
“Nešto se dešava. Nisi raspoložen.”
“Dosadno mi je. Ali kako da joj to kažem? Ti si tako….drukčija, ne znam kako bih to opisao. Uvijek me malo grize savjest kad se rastanemo, sa njom to nikad ne osjećam.”
“Pa naravno budalo, ja sam tvoja ljubavnica. Zaboravio si da je varaš?“
Iskapio je ostatak pića i zagrlio je.
„Mislim da nisam došao filozofirati, ništa drugo sa njom niti ne mogu. A mislim da isto vrijedi i za tebe, zar ne?“
Sramežljivi zavodnik u njemu se uspio probuditi i izaći na svjetlo večeri. Sada se više nije mogao zaustaviti, sve drugo bilo je manje važno od nje i dao joj je to do znanja zagrljajem, sa kukovima koji su se blago njihali kao da pokušava plesati tango sa njom, tango bez glazbe, sa melodijom koju čuju samo njih dvoje i koja se krije negdje između njih dvoje, skrivena od tuđih ušiju. Nije se odupirala; ubrzo su se našli u liftu koji ih je vozio na 3. kat, u apartman 5A.
„Zašto nikad ne bukiraš apartman kad putujete skupa?”
“To sam ti rekao samo kako bi se osjećala posebno.”
Vrata su se zatvorila, a štikle je izula već u hodniku. Jednim potezom skinuo joj je crni čipkasti grudnjak.
***
Sjedili su na kauču u uredu doktora Marlona.
„Zanima me cijelo iskustvo, počnite od početka.“
Prije nego što su počeli, izvadila je cigaretu.
“Gospođo, u ovoj ordinaciji je zabranjeno pušenje”, dodao je gotovo prijeteći. Ona je vratila kutiju u torbicu i u sebi opsovala. Više nigdje ne smiješ zapaliti, nevjerovatno. Ipak su odlučili doći da barem putem posrednika ispregovaraju happy end koji joj je trebao, s njime ili bez njega. Ako se razvedu, tražit će alimentaciju od obojice, čvrsto je odlučila.
“Doktore, jeste li dosad imali neuspjeha ili pritužbi?“
„Ne bih rekao, barem koliko mi je poznato.“
„Imate vrlo neobične metode, ovo se sama nikad ne bih usudila probati.”
“Niste baš previše maštoviti.”
On je dotad sjedio pored nje nepomičan poput skulpture, i čekao svoj red. Tu i tamo zaustio bi da nešto kaže, no brzo bi ga nadglasala dodatnim komentarima i primjedbama.
“Znate…. on…. previše je komplicirano. Da nije, riješili bismo ovo sami.“
„Gospođo, za rješenje treba dvoje. A vi mu niste dopustili da dođe do riječi otkad ste došli ovdje. A sada da čujemo što on misli.“
„Kad ste mi ovo predložili, i ja sam odmah odbacio mogućnost pristanka. Zvučalo je kao obični role playing. Ne znam odakle vam uopće ideja da bi netko htio sudjelovati u ovako ludom eksperimentu.”
“Moram vam priznati, vi ste prvi koji su ga probali. Ali ne biste se upustili u ovo da sam vam to rekao na početku, zar ne?“
„Naravno da ne. Htio sam da konačno čujem ono što mi ona sama nije u stanju priznati, umjesto glumiti u ovom bizarnom igrokazu kako bismo zadovoljili potrebe vašeg istraživanja. Imate sreće što nemam novca ni energije da vas tužim.“
„Bolje bi vam bilo da novac čuvate za brakorazvodnu parnicu. Trebat će vam, ako iz ovog iskustva oboje niste ništa naučili. A to ne ovisi o meni i mojim eksperimentima, nego isključivo o vama. . Niste glumci, nego amateri, zato je ovo sve bilo tako zanimljivo.”
„Pa naravno. Ne možete ni zamisliti koliko je bilo čudno glumiti ljubavnicu vlastitog muža, praviti se da se skrivamo po hotelima i slušati njegova umovanja prije nego me povali. Probudilo se nešto u njemu. A ja sam jedva stala u onu haljinu koja već odavno tavori na dnu ormara. Moram smršati. Već sam zaboravila kako mi čipka dobro stoji.”
Nasmijala se, stisnuvši koljena.
“Upropastila mi je par kravata, ali nije mi žao. Žao mi je što se toga nismo sjetili ranije. Zaboravio sam kako dobre sise ima, i zašto sam se zaljubio u nju. A ovo me resetiralo, kao da sam opet na početku, nitko me nije tako uzbudio. Ne mogu to pojasniti, ali ne želim te izgubiti, želim da to znaš. Nadam se da nećeš odustati od nas, drukčije to ne znam sročiti.“
Doktor je zadovoljno kimao glavom, promatravši svoje pokusne kuniće.
„I što smo zaključili iz ovoga? Jeli eksperiment uspio?“
“U najmanju ruku, zanimljivo.” rekla mu je.
Ustali su i rukovali se sa njim, pa izašli van. Spontano ju je zagrlio, njegovi topli prsti obujmili su je oko struka. Oluja je prošla, na horizontu mirno more dokle pogled seže. Nisu ništa morali reći: i ono posljednje pitanje bilo je razriješeno. U tom trenutku, prešli su raskrsnicu na kojoj se nalazilo veliko, neobarokno zdanje hotel Kripton. U trenutku im je sinula ista ideja, bilo je samo pitanje tko će je prvi izgovoriti na glas.
„Susan, jesi li za piće?”
Povukla ga je kravatu i poljubila, ušli su u bar hotela.
„Gospodine, vaše uobičajeno?“
