BABASERA
Ljeto sam potrošio
Na noćne trajekte
Jedrenjake i čamce
Na prodavačice balona
Na ožiljke komaraca
I nebo koje se probija
Među krunama suncobrana
Pod kojima leže nauljena tijela
Isprepletena sa vrelim šljunkom
Potrošio sam ljeto na
Babasere koje na autobusnim stanicama
Sjede iza pljesnivih pultova
I prebiru dnevni utržak
Nikada ništa ne pitaju
Cijena je ista za pišanje i kakanje
Babasera je kao Buddha
Kojeg je nemoguće izbaciti iz takta
Naime, dok god postoje guzice
Za njih nema recesije
Ljeto sam potrošio na potragu
Za savršenim valom
Iz ovog se mora lako mogla roditi
Botticelijeva Afrodita
Možda je baš iz ove soli
Isklesana Lotova žena
Od soli, od boli, od besane noći
Utvaram si da se ovo više nikada
Ne može ponoviti i da uvijek
Postoji još jedan katamaran
Da nas vrati u sigurne luke
Potrošio sam ljeto
Potrošio a ni mi ljubavi
Ni mi soli
Ni mi sidra
Valja mi se spakirati
I opet nekamo poći.
