Zvijeri u Izraelu ostavili su mi kćer da umre na cesti
Uvijek obrijanih lica,
mirišući na kadulju i soli,
imaju kuće bijelih fasada,
ponekad kćer, kćer pa sina
Vole ih kao produžetak svoje kičme,
za njih odvajaju
kao Šeherezada
zdravi dio jezika prije spavanja
i često su topliji od majki
Jutrom piju kratku kavu
i nikome se ne odaju
Cijeli su šupljina
bez unutarnjih organa,
samo im viskozan glas
kruži u čahuri
kad u radno vrijeme
gledaju tuđu
ranjenu djecu
i kao vrtlari biljkama
zapovijedaju
umri umri umri
Ja, zvijer u svom stanu, ubila sam kćer
nekoliko mjeseci nakon poroda
Umotala sam njen dah u mekoću
misleći da pomažem
djevojci koja treba postati
jer ovdje njena majka
guta nule koje
padaju na želudac
teže nego kamenje
Da su htjeli pomoći,
da su samo pomogli
da se nule raspolove
umjesto govorili:
Kako si sretna
Moraš biti sretna
Nebitno što više
ne stanuješ
u sebi
Muhe
Ne vjerujem više mačkama jer ne prilaze kad im ostavljam hranu,
odugovlače vlastito pripitomljavanje
tjerajući me da satima sjedim
udišući svježe pokošeno sunce,
piljevinu odrezane bradavice
Koža otpada od manjka dodira,
ljeti je teže oduprijeti se prirodi lubenice
pa razrezana na tanke kriške
puštam da dugi dani zagrizaju u mene
i pljuju koštice
Tjeram muhe koje se skupljaju oko komadića mesa
kao da govorim krznatima šic
Zujanje prekopava smolu u ušima,
osjetim kako želja za raspadom
postaje jača od želje za prijateljstvom
Od samoće me zebu noge
ujutro bole kao da su dugo stajale na vjetru
Ako mačka predugo ostane na istom mjestu,
šape joj proklijaju i pretvori se u stablo
Mrmljaju mamografije
Tko je žena bez dojke?
1940. Nada Sremec piše da žene po selima umiru
od abortusa nekontrolirano kao u Africi
U miraz dobiju propuh krletke i dugu, dugu iglu koja,
prišapne baka i namigne, nije za pletenje
Kad crvena zatrese čela do pucanja seizmograma,
preobražene u aveti pokušaju
ustati u grlima susjeda
i zamole da odu u ljekara
Od šamara uskoče kosti u obraze
Kako mogu druge, možeš i ti
Više i ne broje, barem jednom u srpnju ili kolovozu
prospu tegle nezdrave cikle
Po njoj gaze muška kopita, krda neobuzdanih cipela
timarenih poput tigrovih šara, jednako čvrstog ugriza
Često odu u baštu i nikad se ne vrate
Školarke bez majki pušu u jaglace
tako spretno da prošuplje pamćenje,
ukisele duge zimske hunjavice,
prodrhte tenkove i granate
gole kao platane
Poslije nametnute amnezije
ponegdje uskrsnu majke i nemajke
iz sudopera i pećnice,
nemoćna kolonija krtica
na danjem svjetlu
Grlo puno gelera
Ana Magaš useljava u zvijezdu
nakon ubojstva muža zlostavljača u samoobrani
Sudac poručuje:
Mi smo ovdje u jeseni, nepovratnom padu
Plesala si s čovjekom
koji je stigao s drugog planeta
Njegove su oči naborane zavičajem
u kojem nema kisika
Što je trebao reći tvoj muž
na prizor takvog neposluha?
Ana poručuje:
Ja sam ovdje da pokažem ožiljke,
imate li teleskop da pogledate
udarce kojima mi je odrvenio gipkost?
Nož je samo posljedica
Sudac poručuje:
Nebitno, gospođo.
Plesala si, ponavljam, sa strancem
nemoguća kao hladna fuzija
Zbilja misliš da nisi napela kuću do pucanja?
Ana prešućuje:
Moja kuća spirala je okamenjenih masnica,
mrtva mi gospođica stanuje
u krivo zarasloj lakatnoj kosti,
mrtva gospođica je i podstanarka
u dvaput lomljenim rebrima
U mojoj lubanji trajni sudski sporovi
Mokru od suživota s uganućima
neka me nose u pravokutne sobe,
u pravokutne krevete
u tople, kalorične ručkove,
šetnje u pravokutnim amplitudama
da pogled izađe iz opsega straha,
da novostečena sloboda nadglasa
bijeli šum tuđih katastrofa
(Lovostaj, Jesenski i Turk, 2019.)
