Urastanje
1 Naslućivanje
Uporno krečimo svake jeseni kad
Kesten izviri iz svoje ugode
Rasijecanje šumske tišine
Neodgodivim padanjem
Potom povratak u usta
Znak je da je opna dva nevidljiva svijeta ponovno šuplja
I započinje rezbarenje jezgre stabala u pamćenje šume
Preslagivanje zemlje
Pakiranje svjetlosti u sve kraće dane
Duboko disanje listopada koje
Osiromašuje tlo
Ljuštenje ljeta
Uvijek uznemiri sjene
Pa se uvlače u zidove kao dim u odjeću
Svaka jesen ona je u kojoj mrak dolazi poslije mraka
Oštro i neočekivano kao ranjavanje počinje
Posljednji lov u kojem nas smrt upoznaje osobno
Prije zatvaranja vrata
2 Prije mraka
Povratak zime započinje prostiranjem debele
Plahte magle na razorene bašte
Umotani snom nikad ne naslutimo korak
Dolazak tih kao prikradanje lisica u kokošinjac
I stjecanje mudrosti
Udišu se i izdišu kilometri noći:
Započinje sazrijevanje hladnoće
U prvi jutarnji mraz
Polja su stratišta kojima se povlače natopljeni duhovi
Neubranih gomolja krumpira i cikle
U zemlji krtice grizu vrijeme
Mrak hlapi kroz smrznutu zemlju sve ranije
I dugo nad njom bdije kao zabrinuta majka
Uskoro će sve leći u tamu koja će
Ublažiti bolove rasta
3 Kad su hladne ruke
Mokre duše bukvi i kestena škripe noću
Šireći godove kao krugove u vodi
Početak svijeta i sjevera
Koncentrična je kružnica
Ciklame osjete umor prodire sve smjelije
Nagiza lukovice
Spremajući se u njihovu plodnost
Čaplje premještaju jesen
S jedne strane jezera na drugu
Prateći sunce narezano u trskama
Preostaje samo:
Preorati još jednom dubinu sna
Ostatak svjetla podijeliti sa šumskim zečevima
Pred kraj dana oni će skinuti svoje krzno
I ugrijati mi ruke
