BERLIN
Berlin nastupa onako iznenada
kao skupa prijateljica noći pred cabareom
kao fino odnjegovana dama u Aleji Lipa
kao Marlenka u Tingl-tanglu
dok skida skrivena za paravanom svoju plavu rukavicu
Ona te vodi svojim sexy baršun glasom
po svojim jezerima i Platzu
Ona je žena i njoj pristupaš s dubokim naklonom
i skupim parfemom
Tada ga stavlja sebi za vrat
zove te da ga kušaš
ušmrčeš
poližeš
udahneš u sebe
kao prvorazredni kokain
Potom te zavodi
i odvodi
u krevet
negdje u centru
blizu Fridrichova spomenika
Grli te pod Kapijom Brandenburga
i oglašava pod Kolumnom pobjedu nad tobom
ŠTO ĆE BITI POSLIJE
Što će biti poslije?
Mrak u rupicama,
u špijunkama,
na platnu?
U tvomu ormaru prazna vješalica.
Poslije ostaje velika rupa
u ogradi duše ili duševne bolnice
Poslije
DAROVI
Priroda nema ništa do tebe
Daje samo u početku
Poslije budeš s bojom ili bez nje
Akvarel s puno vode
Ponajviše razliven tuša
EPOS LAŽI
Slike lažu!
Ništa epski nije bilo
Sve je to poslije došlo
u kjaroskuroj tehnici da se bolje proda slika!
Bolje slikar!?
A tako je bio divan dan,
i kruna trnja ,
i iskrena suza moje majke
I ljepota one žene-bludnice
POMODNA BOL DANAŠNJICE
Otkud potreba, da se plače, da se nariče
za nekim, tamo nekim
koga ne znaš
nije ti blizak?
Koga gledaš
u visokoj rezoluciji
u plazma tehnici
u pikselima.
Otkud potreba
za rasprodajom bola
kad plačeš za njim,
a plačeš za sobom?
