Vladimir Stojsavljević, “Pula”
Kratki roman “Pula” Vladimira Stojsavljevića neko vrijeme mi je bio na listi za čitanje, a na red je konačno stigao ovog ljeta, pred održavanje Pula Film Festivala. Naime, htjela sam provjeriti koliko je film “Hotel Pula” pulskog redatelja Andreja Korvljeva, prikazan na festivalu, doista naslonjen na knjigu.
Stojsavljevićev roman me odmah zaokupio gotovo sjajnim stilom i kompleksnim zahvatom u nekoliko kompleksnih, aktualnih pitanja i tema poput bezdomnosti, ratne traume, odrastanja u disfunkcionalnoj obitelji i LGBT života u malom gradu. Fascinantno je s kojom spisateljskom suverenošću i mirnoćom autor drži na okupu protagoniste, njihove unutarnje i vanjske sukobe, pritom uspijevajući u narativno tkivo priče ušiti taman toliko antičkog mita koliko je dovoljno da roman dobije još jedan sloj. U tekstu romana nema ni jednog suvišnog retka, napisan je bez vidljivih kompromisa i trendovskih upliva, te na koncu ostaje kao jedan od najljepših i najuspjelijih primjera koji pokazuju da za dobar roman nije nužno ispisati na stotine stranice, već smjelo zahvatiti temu i nakon što pripovjedni krug biva otrčan na pravom mjestu staviti točku.
