obustaviti
Iz naših ustiju izbija
mahnitost tuđih riječi.
Iskašljavamo
koliko možemo.
Prljavština naredbi
skorena na karlici.
Teško i polako
se uzdižemo.
Pospremamo ostavljeno.
Iz vrtova zasijanih krvlju
plijevimo ostatke mržnje.
Ne stižeš.
Sve bliže i bliže
odlaziš.
Napokon mir.
Obustava ponavljajućeg.
Bez doma
opet sam ostvariv.
Preostaje mi
saviti cijev puške
koja ti je gurnuta u ruke.
označavati
Kad sjednemo za stol
opasan jezicima
jedno dijete u kutu
pogne glavu
i brizne u plač.
Skelet izumrlih.
Skelet rođenih.
Monoliti hladnih dodira
ispod kože kažiprsta.
Kroz zidove
ne prolazimo
što smo ih podigli,
spustili, srušili, ojačali.
Ruka pomirenja
obješena o manžetu
ne kazuje
ni o čemu.
mirisati
Prolazim Rouenom.
Sve još miriše na Jeanne d'Arc.
Taj miris nikada neće ispariti.
Jeanne d'Arc ima mač i jedva šesnaestak godina.
Jeanne d'Arc ispod sebe ima cijeli pakao.
Iznad sebe ništa.
Jeanne d'Arc nije nikakva svetica.
Jeanne d'Arc je još jedna nepravedno i uzaludno mrtva curica.
Jeanne d'Arc
ne daj se.
otkivati
Šabanu Šarenkapiću
Netko nekad u tebi ljepotu vidio.
Netko nekad pod čempresima
nježno dirao. Snivao.
Čelo u čelo nad mecima
u lubanji ukopanim melem darivao.
Poslije kiše crne tabane
usnama blagosiljao.
Ponizan,
iz utrobe zemlje
nebu
rešetku otkivao.
sjećati
Nitko mu nije vjerovao
da uho naslonjeno na kundak snajpera
može čuti plač drveta.
Govorio je da se nebo uvije u sebe
svaki put kada se zapuca.
Večeras,
s ovo malo prstiju
što su mu ih uspjeli prišiti,
oznojenih jagodica
miluje kćer prije počinka
kao da je okidač.
Poslije odlazi u kuhinju
umota u deku
nasloni na prozorsku dasku i pripali,
a cigareta mu duža
od svakog metka koji je ispalio.
učiti
Darku Cvijetiću
Nanesen u tvoje ruke
što kuju slobodu iz crvljenja svijeta.
Bespomoćno.
Ispod žuljeva, ćuti se mekoća.
Svaki napisan red
ukopan poput rova
u krhkost naše savjesti.
Nije dovoljna hrabrost.
Jednoga dana i ja ću slagati trupla.
Tako će biti naređeno.
Uprkos svemu, učiš me hodati.
Uspravno ići.
Vjerovati.
Zakasniti u dubinu nišana.
