srh
...čitam godinama piše neka pjesnikinja
da doba pisanja zanijemi upravo u času čina njena pisanja i
da strepeći od neminovnosti atomskog sata nema
drugog pribježišta doli pjesme.
uzurpirao sam zato eru i formu
koje sad kukavno ispunjavam vlastitim vodiljama.
kao tijelo obnoć tabletama za spavanje koje se ne ustručava
oslanjati bestidno na osamu portugala
i glasova njegove ženstvenosti.
i pjevajućih i ne...
čavlena
1.
mlade sanjam povjetarce
kako ganjaju kasno proljeće, usputno
ustrajnošću uspaljenih adolescenata otpuhuju nagost,
prirođenu prozirnost s tanke površine mora.
na onom dijelu, upravo na onome dijelu moje mladosti
gdje se dva rta gotovo dotiču,
svjesno grče imaginarne udove odupirući se dodiru,
a izdaleka se čini kao da razgibavaju zglobove
koje su netom izvukli iz rukava priobalnih šuma.
(iz tamnih i dubokih rukava
koji su slani kovčezi ljetnozelene.)
oblači se i dižu se široka.
starci povjetarcima.
tjelesina vode drhturi.
stasita majska prohladnost.
2.
i u snu je smiješno za vidjeti tako veliko tijelo
kako nago roguši solju i suncem popaljene
stožaste tvorevine sraštenih algi
i neprikosnoveno oštra vapnenca.
koje su mu mjesto kostrijeti.
(i mjesto na kojem su galebovi letimično
proveli posljednju toplu noć izvan sezone.)
taj tamni obrub na rubu krutog i tekućeg stanja sve je
što je preostalo od nekoć glasovita pret a portera
prije negoli će to glomazno, ali bezumno morsko tijelo,
konformistički uhljebljeno
u polumjesec zaljeva,
u očaju narikača zazivati povrat otuđene prozirne koprene
u međuvremenu se žustro i vjetrenasto sporeći
sa spomenutom vjetrovitom familijom.
3.
u krajnjem slučaju naše će more uložiti pismeni zahtjev
za dizanjem poreza ribarskoga za nekoliko desetaka postotaka
ne bi li mu se dobavila pristojna i dostatna zamjena
u obliku nutrije, nerca ili možda, ako mu se posreći,
hermelina.
kažem pjesnik i njegova muza
a.
sjedio sam na sjedalu u snoviđenju
mokre metropolske sedamnaestice
zabuljeno iz običaja kroz prozor i zrak
tolio se daždom i vlažnom atmosferom
kad se bez pardona jedna
nadmena i rasna muza
nagurala u moje misli
i žmarac i u nedjeljno lijevo rame:
evo ste me, mladiću, popipali.
ako sam vas, gospo, pipao,
onda je i šipan pipan.
molim?!
što?!
dat ću ja vama otok pod okom
u formi elafita kad vas ja!
vi ste, gospođo, sigurno iz splita.
prosuđujem to po visini
nosnica (i po načinu na koji radite
stoj na rukama pa špagu u mojoj mašti).
kako se usuđujete, ja sam iz groada!
moji su odmah istočno od minčete!
tim bolje. recite istočno od raja.
nego, što kažete, gđo kaliopo, kad ste tako lijepi,
da mi ostavimo naše inspiracije i raspre sa strane
i (rado bih posjetio vaš ljetnikovac
na lapadu na prepad)
da usput odemo popit nešto žestoko
(jednu za pȕt) i sredozemno zajedno?
imam pljosku ovdje u lijevom džepu.
[na koncu sam popio tu pljusku sâm.]
b.
osjećam se debelo.
kod nas su ti u portu debuli ljudi mršavi,
tako da je to u redu.
molim?
što?
došla je topla voda?
aha.
danas je samo važno da je umjetnost šarena.
...i neonska.
sorry, tipkam.
otkako se ta stvar dogodila,
osjećam da mi te pjesma oduzima.
a?
kažem podsjećam da mi se džezva opužila!!!
mmm?
kažem...(aaah)
...nedjeljom se gradom šeću sumnjivi ljudi.
aaa! da! da! da! da!
nego, raspačaj ti te pjesme i daj da (mislima)
zaplešemo pačangu.
može honky tonk polka?
ajd.
čekaj...čekaj...(enter)...čekaj...(klik)...raspačavam.
...take it away, johnny c.!
[♩♫♪♫♩♫♪♫♩♫♪♫♩♫♪]
precizni rezovi
češer
kako to sporo odzvanja
četinjače zarezuju precizne rezove na mozgu
za razliku od česme
koje su čista erotika / tjeranje kuja
kojota
[koja to nedosljedna moždina može
podržavati tako nedorađenu pamet?]
ližem negliže
neefikasno
dok nam ona prži jajne stanice u sobi do
u životu do
neortodoksno doviknu 'oćeš
2 meka 1 tvrdo odvratih
šta jaje
povrati č / ć
ne ja izvolijevam
1 lijepu šišarku i (nebrojeno) zvonačnika svakih
336 sati zatim autotablice sa zg – (grb) – quatsch te
koncesiju nad velikog anića bazenom kad sam u
potrazi za yakuzom
bogumilima
kvantnom mehanikom ili
boljom pjesmom
(svejedno)
čov . . k
fragment
fosilno gorivo.
artefakt.
juda, ne tadej.
posljednji mohikanac automobilizma.
poluminotaur.
srsi
I
...rastvara se u bitak pred mojim očima
u smisao samoće bolje rečeno.
ustrajem jer mi to dopušta nedavno nedoživljeno
djetinjstvo u mentalnoj galiciji.
predviđajući kataklizmu gazi granicu prostorvremena
sveobuhvaćajući eter i vid.
butine su njezine zloslutni barjaci valovlje
previše vrištavo zacijelo točkazarez eventualije
remontno brodogradilište plitka gaza
u koje ulazim kao suviše lijeno plovilo...
II
...iz daljine kao podsvijest
promatram noćašnju mokrinu kišnih krošanja.
razorivši spojnice prigradskoga poslijepodneva
svrake se vrane i gavrani vraćaju u gnjezdište nad perivojem.
njihova nerazumljiva hijerarhija izbezumljuje me svojski
dok na loži pušim današnju kutiju.
u slitinu odliven park mladenaca na livadi se pasišta skamenjivaše
od pomisli na opsesije pa nadaleko vidjeh da je uzaludno dno nade
i ovlaš četiri propeta kopitara kako izvode cirkusijade
a potom proplamsaje bunila evanđelistova vidjeh aleluja...
III
...na ploštini konveksne realnosti za stolom slikam odraz
u bljeskovima svojevoljno izgubljena čovjeka
kao nekoć autoportret.
nakon mnoštva budnih doba ona napokon leži
pokrivena jasnijim mislima.
jastuci su naslonjeni na vanjske zidove stana i na obod razuma
pa gorljivo vrše inače bračnu dužnost grijanja njezina boka.
olako tako utopljena
uokolo sve usmrćuje
za još jednu mrtvu prirodu...
IV
...obično je nepreporučljiva stalnica vremena.
vikendom se oboje rasprostranjujemo
preko svake mjere iznemoglosti poput vokala o i e a u
obližnjoj utvrdi konzumerizma mekšamo mrki subotnji um.
pošto su ti oplošja ovećala tijelo prispjevši tajno kući
ušao bih redovno u dnevnu sobu zakupljujući si za kasnije
spolovilo srasle noći.
ponovit ću opet i opet iznova da je
obično vrijeme ta konstanta koja je
jalna kao vezana strast...
V
...zamišljam danas da pod mojim prozorima prolaze
kojekakvi ljudi kao što to obično čine za vedrijih sezona.
zamišljam naprimjer šetnica je nakrcana tromim koracima
proljetnih tijela što iskre vlastite intime poput aritmija
i večernje lomače.
no kada se načelno bilježi o tijelima bilježi se nužno i o plitkosti.
zato ipak radije biram zamišljati opis ovog zatomljenog ponedjeljka
kada na vrištinama zbilje košava lamata krošnjama divljega kestena
dok ih vrhovna sutkinja kiša nastoji miriti
sapevši sve istom apatijom prvorođenčeta...
VI
...zaobilaze me podublje misli.
tako bih sad volio raspredati o humeovoj teoriji države
kad bih išta znao o tome o martirologiji staništima člankonožaca
o nevažno egzotičnim receptima s kuskusom i amarantom
transcendentalijama tome akvinskog o dimenzijama istine.
utabati nekoliko puteljaka do srži svoje volje.
no jedino što mi sada zaista zaokuplja život
jest briga oko vode
to jest činjenica da je nedaleko njezin ponovni dolazak
a vrelište i gotov kupus još nisu ni blizu...
VII
[svjetlovodi jezika]
...prkosim borbenoj paprati koja polako ali sigurno
obavija i prigušuje jezik što ga utipkavajući
tamanduino mlado upravo materijaliziram.
pisanje je oblik egzodusa kao srh.
razmišljam o tome dok kljasto slovkam
ono što je odavna trebalo biti izrečeno.
tražeći svjetlovode jezika crvotočinama očiju
ako ne naglas a onda barem uozbiljeno u
klijanju mahovine eonskom hrašću užeglim
utorima žigosane kože metežu pčelinje košnice...
*Izbor is rukopisa Smjernice za kvarnerski peripl i prequel za svemirskog čudaka
