AVOKADO
Tvoje disanje zvuk je pčele
u letu, smetnje u zvučniku
Programirano prošetaš ulicom navečer
oko sedam, protegnuti noge prije kiše
i večere, prije mačaka
Razočarano promatraš reklame, ljude, boga
i svakodnevno
Nježno i definirano režeš avokado nebo. Ne
pronalaziš nikoga, kažu da je čovjeku nakon toga
puno bolje, kažu da tu je identitet mira
Jašeš usnulu zvijezdu do njezine crne rupe, uzgajaš
pluća u košnici fi
Vrhunac disanja
UZAJAMNO POSTOJANJE
Udišem svoj mrak
i on udiše mene
i udišemo zajedno
jedan drugoga
u ovom kratkom prologu
pa tko prvi nestane do
jutra
USPOSTAVLJANJE ČOVJEKA
je kavosnop jutra u zglobu žličice
pravi kut svemira
i čekanje da se sve dogodi
GORIVO
Rutinski ubirem tišinu, u nedostatku zraka
kao zemlja za sadnju na dlanovima, drobim se
i ne uzgajam pluća. Iz mene ne izlaze nedjelje,
ratovi, televizori, simptomi kratkovidnosti. U
nedostatku streljiva, lome se
ljudi i općenito
jezik u tom kontekstu gubi jebeni smisao
U nedostatku čovjeka
točimo gorivo u jednog od boga. Online smo
i sve ostalo nestaje samo od
sebe
MADRUGADA
ponekad zaboravim zaliti
nebo
grad
rat
tebe
i onda se u uzdisanju rose
kada marljivo uzgojim ramena i kipuću vodu upitam
koga ću susresti na putu
do tržnice
