JEDNA LJUBAVNA
raščlanili smo zagrljaje i prihvatili
zemlju
proučili smo dodire i izgradili
bezvremeno
uvijek uhvatiš mekoću sigurnosti u međusobnom
poštivanju i spavanju poslijepodne
ti ne voliš poklone
rekao sam ovo nije poklon, ovo je izlazak iz
komforne zone, briga o ravnoteži tvog
otkucaja srca
rekla si da sam totalno blesav
poljubila me u čelo kao sunce tišinu prozora
u pospanu zoru
i majčinski sigurno izabrala nam
grobno mjesto
KUĆNI RED
Poslije molitve i rukovanja uvijek zahvalim
i zamolim:
odvedite me na kičmu oca
u srce majke
da ih osjetimo oslobodimo razorimo
izoliramo
i tako nastaje
država
POČETAK MJESECA
Kao sasvim prosječan čovjek
početkom mjeseca
uradim sve što je potrebno za
preživjeti još kojih
par sati:
ispijem kavu
prelistam novine
zatim obavim najveću moguću nuždu
poševim ženu na brzinu
ne zapišem niti jednu namirnicu koju treba
kupiti
popušim zadnju cigaretu iz kutije
popušim prvu cigaretu iz kutije
traljavo pokosim dvorište
zatim opsujem (u sebi) sve moguće susjede
koje ugledam
pa pozdravim sve moguće susjede
koji me ugledaju
ne kupim što sam trebao kupiti
ne kupim ni smeće s poda;
popušim pola plaće u kladionici
ne razmišljam o budućnosti
popuši mi susjedova žena u smočnici
ne razmišljam o budućnosti
zatim poslušam vijesti koje ne budem razumio
sudjelujem u razgovorima koja ne budem
zapamtio
pojedu me prostori u kojima se nalazim
ne pronalazim se u prostorima koji me
prehranjuju;
popušim zadnju cigaretu iz kutije
ne odgovaram nikome na poruke
ne razmišljam o štednji struje i plina
zatim obavim najkraću moguću nuždu
pa ispijem drugu kavu
i pažljivo se zapakiram u kutiju na kojoj
eksplicitno piše pazi, lomljivo!
i čekam arheologe budućnosti
da me pronađu i
prouče
kojim to jebenim čudom sam uspio preživjeti
kao sasvim prosječan čovjek
početkom mjeseca
