• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Predrag Bjelošević, pjesme

Autor/ica: Predrag Bjelošević
poezijapredrag bjelosevic
Objavljeno: 04.03.2016

 

 

BITI ČOVJEK, FORMA, PJESMA

Biti čovjek – omogućiti pjesmi
da se ispolji kroz najrazličitije forme

Biti forma – nedovoljno za pjesmu
nerazumno za čovjeka

Biti pjesma – nadvisiti čovjeka
izaći iz forme

 

MORA, STVARNOST, POBUNA PJESME

Imao sam noćnu Moru
pjesme su pljuvale na mene
bacale kamenčiće zviždale

Bio sam na igralištu vezan nag
nikuda nisam mogao da se maknem iz centra
okolo su bili postavljeni kao drvored
naoružani čuvari nepoznate vojske

Sa Juga su se pjevale pjesme
sa Zapada se urlala pojezija
sa Istoka je kao crkveno zvono
protestvovala poezija

Slušao sam ih očima
već okružen gomilom smeća
već zatrpan novčićima

Onda su pendreci počeli da drže duge monologe
onda su puške počele da recituju
jednolične stihove
onda su se u refrenima pojavljivali sonični avioni
nesnosno bombardujući moje uši

I kad je već cijeli stadion bio u znoju i krvi
pojaviše se dežurni vatrogasci i humanitarci
štrcajući iz vodenih topova na sve strane vodu
od čega utren usijani prizor zgasnu
kao i žeđ suvih usana

Bože – kako je noć životna
O – kako si Moro stvarna

 

SAD, NEKAD, POMISLIM

I pogledom zapaljena dogorijeva vatra
tren lica u plamenu kao stid odveć je nestvaran
bijeli golubovi sve više liče na svrake
nekad duga ulica danas se čini kratka
nekad brz i lak korak trom i uspavan
jedino ribe odvajkada iskačući iz vode
istom sladostrašću
proždiru neoprezne insekte
i upravo one u taj čas čine grešku žrtve
predstavljaju svoj veličanstven izgled ljudima

Lice svijeta postalo je očigledno – bezizražajno
lice je nepotrebno – maske su neophodne
bjekstvo je nemoguće
svuda oko nas
stražare naši ostvareni snovi

 

PJEVAJ

Pjesmu tišine usamljenika
riječima magme iz utrobe vaseljene

Strah travki dok iščekuju orkan
pod dirigentskom palicom lahora

Magličasti huk zemlje
pred nadolazeću kataklizmu

Simfoniju vode na kamenim dirkama dna
Muk riba ispod nejestivog blještavog svoda

Pjevaj iz srca života pjesmu smisla
uprkos zatalasanom moru mraka

Otvorenih očiju

Pominjući imenovano na radost
prošlog i budućeg vremena

Pjevaj čarobnom frulom sebe
ne imitirajući čavrljanje ptica iz dosade

Ne pomišljajući ni na one
što slušaju te predano

Kao poslušno jato papagaja
nalakćenih misli na daljinu

 

PETAK

Ako me neko tog dana primijeti
neka mi slobodno priđe i podsje
ti da je Petak i da sam dva nare
dna dana slobodan da budem s
voj i mrtav za okolinu Zahvaljuj
ući toj pažnji možda ću već sutr
a ozaren subotom slaviti i u ned
jelju i to sve zbog majčice noći k
oja me svake subote čeka rašire
nih ruku i na zvjezdanom ćilimu
drži do jutra da bih joj po ko zna
koji put pričao uspavanku o Petk
u u kog iskreno vjerujem jer je o
duvijek za mene imao najviše lju
dskog razumijevanja mada svi tv
rde da je četvrtast ćoškast crn i d
a ne sluti dobru ++++++++++++ +

 

BIĆE, SJENKA, JEDINSTVO

Ptica leti nebom i pjeva
Sjenka njena na zemlji
ispisuje tišinom
notni kardiogram bjegstva

Čovjeka koji sluša pjesmu
odavno su preletjele
i ptica i sjenka

Ptica
što s pjesmom u daljini
nestala je a još u očima leti

Sjenka
koju ni vidjeli nismo
a još golica
i osmijeh širi obrazima

Srce ptice i srce čovjeka
jedno su srce
u grudima vaseljene

Ko da im to kaže – Svjetlosti
Na koji način – Mrače

 

TRAGEDIJA, NIJE

Led se napokon počeo da topi
sa sjevera juga istoka zapada
čuju se povici uplašenih na smrt
a odveć ogrezlih u vječnosti

Zar to i bespogovorne veličine
podižu galamu i nedoličnu larmu
zar i gromade čovječanstva znaju
kao najprostiji kaljež
zamišljeno gledajuć u jednu tačku
pljuckati na pozlaćen pod
i ćilim skupocijeni persijski

A otopio se tek grumen nade
brižni glečer jedan
i plovi s nepogrješivim osjećajem
za pravac
gdje još će mnogi doploviti za njim
providni i za uzdahe slavnih hladni
za sve te što oduvijek su u ime nas
tumačili poredak stvari
a ne vidjevši i sebe
kao brod nasukane smrtno
na skoro buduće vrijeme

 

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Predrag Bjelošević: LjNj, U POTRAZI ZA SOBOM
Predrag Bjelošević: LjNj, U POTRAZI ZA SOBOM, proza

Autor: Predrag Bjelošević

Predrag Bjelošević: MRTVAC IZ BRKLBRLKA
Predrag Bjelošević: MRTVAC IZ BRKLBRLKA, proza

Autor: Predrag Bjelošević

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić