Tina je sjedila na rubu narančastog plastičnog stolca bez naslona, pazeći pritom da na rupama na sjedištu ne podere hlače. Iako je stigla u osam ujutro kako bi bila među prvima, čekaonica ginekologije u državnoj bolnici bila je prepuna i jedva je uspjela naći mjesto u zabačenom dijelu hodnika i sjesti uz prozor, gdje je bilo najhladnije.
Pogled kroz prozor samo je produbljivao osjećaje straha i tjeskobe koji su je obuzimali. Bio je studeni i bilo je jutro, hladno, mračno. Nebo se objesilo o gole grane drveća čekajući pravi tren da se istrese na blatnjave ulice. Vjetar je bezvoljno kovitlao vlažno, trulo lišće i lijepio ga po rubovima pločnika, gdje se skupljalo zajedno s drugim otpacima koje je nanio vjetar. Pločnicima su koračali ljudi zabrinutih lica. Neki od njih čak su izgledali kao da će se svaki tren rasplakati. Nerijetko su hodali u parovima, držeći se jedno za drugo, sigurno su se trudili međusobno utješiti. “Ovo je najsretnija zgrada u cijeloj državnoj bolnici”, jednom joj je rekao otac dok su prolazili kompleksom sivih zgrada, glavom pokazujući na ginekologiju. Tina se trudila vidjeti to na licima ljudi koji su izlazili ili ulazili u zgradu, ali bilo je uzalud. Povremeno bi prošao neki čovjek koji je jeo đevrek*s jogurtom i zbog toga bi se činio bezbrižniji od drugih, ili neki užurbani doktor u bijeloj kuti – ali osim njih uopće nije bilo sretnih lica.
Zakrčalo joj je u crijevima kada se sjetila đevreka i jogurta. Od jučerašnjeg ručka nije jela ništa, a i tada je malo pojela zbog dijete s kojom je uspjela smršaviti čitavih deset kilograma. Kao rezultat, Tina je bila stalno gladna. Kao zaštitu od poriva za hranom imala je misaoni mehanizam kojemu ju je naučila prijateljica Olivera.
“Kada želim smršaviti”, govorila je Olivera, “uzimam slike na kojima sam mršava i vješam ih posvuda po stanu. Tako ću se, stalno prolazeći, vidjeti kako sam izgledala i to će me potaknuti na vraćanje tog izgleda”, rekla bi i teatralno povukla iz cigarete.
Ali Tina nikada u životu nije bila mršava, već je, Oliverinim riječima, “bila buckasta”, pa nije imala slika kojima bi se mogla potaknuti. Ipak, imala je mentalnu sliku trenutka kada se prvi put vidjela gola u ogledalu, kako joj je, uostalom, Olivera i predložila.
Vidjela je kako joj se trbuh prelijeva naprijed kao vreća i ispod njega duge brazde naborane kože koje su joj se nakupile ispod pupka. Ispod tih brazdi su rijetke stidne dlačice ocrtavale trokut koji se širio od rubova i duž golemih butina, prošaranih rupama celulita. Noge su joj kod koljena išle malo ukrivo, kao da su nastojale podržati težinu torza, a činilo se kako su se od prekomjerne težine i stopala raširila i dobila oblik malih, mesnatih šapa.
“Moraš voljeti i poznavati vlastito tijelo”, govorila joj je Olivera, samouvjereno pušeći. “ I poštovati ga”, produžila je, kao da daje intervju za jutarnju televizijsku emisiju, “jer inače ne možeš zaista voljeti samu sebe.” Olivera je bila jako ponosna na sebe kada je davala takve savjete Tini jer se osjećala jako pametno i iskusno.
Uostalom, kada se spremala izgubiti nevinost sa Spirom, Olivera je bila ta koja joj je dala savjet neka se suoči s vlastitom vaginom. Olivera joj je davala savjete i za sam čin.
“Kao prvo, nemoj koristiti kondom: tako će te puno više boljeti. Vjeruj, ja osobno sam se tako zeznula. Nemaš pojma koliko me boljelo. Dva dana sam se mučila.”
Tina je poslušno kimala glavom.
“Drugo, moraš biti jako vlažna.”
“Otkud da znam jesam li vlažna?” upitala je Tina začuđeno.
“Pa… ne znam… vjerojatno ćeš se pipnuti.”
“Au, kako da ne, baš ću se tamo pipkati!” povikala je Tina s gađenjem.
“Ne pipkaš se tamo dolje?”
“Ne!” povikala je Tina s istim izrazom gađenja.
“Pa kako se onda pereš?” Olivera je bila zaista začuđena.
“Tako, stavim mlaz tuša na jako… i tako”, priznala je Tina sramežljivo.
Olivera je osjetila veliku radost što ima tako slobodan odnos s vlastitom vaginom i održala je Tini lekciju kako treba voljeti svoju i pipkati se tamo dolje, prati je mirisnim sapunom i gledati je u ogledalu. Sve je to naučila s jednog websitea na kojem su žene s ponosom govorile o izgledu svojih vagina i davale im imena.
“Moja se zove Fifi”, šapnula je Olivera s povjerljivim osmijehom, iako su bile same u sobi. “Kako ćeš krstiti svoju?”
“Ne znam…” Tina stvarno nije imala inspiraciju. Cijeli ju je razgovor općenito jako zbunio i bilo joj je neugodno. Iako je vjerovala Oliveri, bojala se kako će pogledati u ogledalo i kako će provjeriti je li dovoljno vlažna kada će gubiti nevinost.
“Stojna!” viknula je Olivera i prasnula u smijeh.
“Ha-ha-ha”, smijala se Tina iako joj uopće nije bilo do smijeha.
Jedna je žena u dugom, širokom smeđem kaputu i crnim iznošenim gležnjačama sjela na malu električnu grijalicu nasuprot Tini. Pogledi su im se nakratko susreli, ali je Tina nastavila gledati depresivnu sliku jeseni kroz umrljani prozor. Nakon nekog je vremena žena počela glasno uzdisati i namještati se.
“Uf, majko mila”, šaputala je i povremeno pogledavala Tinu, trudeći se započeti razgovor.
“Uf-uf ”, govorila je i premještala se s lijeva nadesno, s desna nalijevo. Tina se pitala bi li joj trebala ustupiti mjesto, ali je shvatila da joj je i samoj neudobno na rubu potrganoga stolca.
“Djevojko, koliko je sati?” žena je napokon našla način da privuče Tininu pažnju.
“Pola deset”, odgovorila je Tina.
“Uf, prije ćemo umrijeti nego dočekati”, prokomentirala je žena.
Zaista, u hodniku ispred vrata gdje su se trebali održati pregledi guralo se sve više i više žena. Sestra bi povremeno ulazila ili izlazila iz sobe, ali doktora nije bilo.
“Doktor još nije ni došao”, dodala je žena.
“Da?” Tina ju je pogledala zainteresirano.
“Mislite da ćemo još dugo čekati?”
“Sigurno!” odgovorila je žena, zadovoljna što je konačno ulovila Tinu.
“Čekam već četiri sata. U koliko si naručena?” upitala je.
“Pa, ne znam… Naručila me sestrična moje prijateljice, ona radi ovdje.” Olivera je Tini dogovorila čak i ginekološki pregled.
“A-ha, znači imaš vezu”, rekla je žena i lice joj je na tren potamnjelo od zavisti, a zatim se vratilo na staro.
“E pa, nemoj se nervirati, nećeš umrijeti čekajući. Sigurno ćeš ući među prvima.”
Tina je slegnula ramenima. Zatim je osjetila kako joj stražnjica trne od neudobnog sjedala. Čim je, kako bi se bolje namjestila, prekrižene noge vratila u početni položaj, zapljusnuo ju je val smrada koji se širio iz njenog međunožja, zbog kojeg je i morala ginekologu. Odmah je ponovno prekrižila noge kako bi spriječila da do nosa žene koja je sjedila na grijalici dođe miris sličan mirisu ustajale ribe.
“A zašto si ti tu?” upitala je žena, kao da joj je pročitala misli.
“Pa… na pregled, je l’.”
“Eh, pa sve smo došle na pregled. Nego, oprosti što te ovako pitam, zar imaš neki problem?” indiskretno je upitala žena.
“Ne, nemam”, slagala je Tina. “Zapravo, ne znam”, ispravila se jer se osjećala loše zbog laganja.
“Kako to, ne znaš?” žena je bila uporna.
“Pa, prvi put sam kod ginekologa”, priznala je Tina.
“Prvi put! Au!” viknula je žena, na što se nekoliko žena iz gužve okrenulo i pogledalo prema njima.“
“A koliko imaš godina?” žena nije odustajala od osobnih pitanja.
“Dvadeset tri”, nevoljko je odgovorila Tina.
“Au!” ponovno je viknula žena, “Trebala si prije doći. Ali dobro, ti znaš najbolje”, dodala je kada je primijetila da je Tina pocrvenjela i odvratila pogled. U strahu da ne izgubi sugovornika, jer bi se u tom slučaju morala cijelo jutro dosađivati neudobno smještena na grijalici, pokušala je ponovno
pridobiti Tinu.
“Ma eto, nije to ništa strašno, mislim, ako nisi kao ja, imala neki problem…” rekla je žena i pogledala si u čizme.
Tini je opet postalo neugodno, ovoga puta zato što je žena bila spremna povjeriti joj se o intimnim stvarima.
“Našli su mi neki virus. Nadam se da tebi neće ništa naći”, žena je rekla tiho i zabrinuto pogledala Tinu, kojoj se krv zbog straha, srama i panike ponovno popela u obraze.
“Kakav virus…” pitala je Tina sa strahom u glasu.
“Ne znam… napadao je maternicu, pa će možda biti potrebno da mi je spale laserom ili da je malo odrežu. Doktor mi je rekao da mi je to od muža ”, nagnula se prema naprijed i rekla tiho, praktički je prošaputala, kako bi mogla intimnije razgovarati s Tinom. Tina je pak jače stisnula noge i stavila obje ruke u krilo.
“Rekao mi je da mi je taj virus prenio muž, zamisli! A on i ja smo dvadeset godina u braku. Dvadeset, hej! Nema šanse da mi je od njega. Imamo dva sina. Jedan ima 20, a drugi 16 godina. Baš bi me muž zarazio. G l u p o s t i …”rekla je i mahnula rukom prema vratima iza kojih su se izvodili pregledi, kao da je doktor unutra. Tina je šutjela, razmišljajući bi li Spiro njoj mogao prenije ti takav virus.“
“A kako se prenosi taj virus?” upitala je Tina.
“Kako…Seksom!” glasno je šapnula žena, a zatim dodala.
“Seks bez kondoma! Pa kako da koristim kondom kad sam dvadeset godina u braku?
Gluposti”, rekla je i ponovno zamahnula prema vratima iza kojih je trebao biti doktor.
Tina je šutjela, uplašena da bi i ona mogla imati takav virus. “Ali nije mi to od njega… Kasnije sam pričala o tome s ljudima, konzultirala se”, rekla je i ugrizla se za donju usnu, “ i rekli su mi da se to isto tako lako može dobiti od prljave WC daske, na primjer… A znaš kakvi su WC-i kod nas”, viknula je šaptom i pogledala Tinu u oči, očekujući od nje razumijevanje. Tina je brzo kimnula glavom, pa je žena nastavila. “Ili na primjer, kad idemo u trgovine i isprobavamo, ne znam što sve ne, hlače, traperice, tajice, gaćice… Tko zna tko ih je sve prije tebe nosio. I tako se prenosi, da znaš”, rekla je i zadovoljno se naslonila na zid.
“Da”, rekla je Tina, jer nije znala što bi drugo rekla. Odjednom se jako zabrinula da nema možda i ona taj virus. Odlučila ju je pitati za simptome.
“ A kako se manifestira taj virus?” konačno je skupila hrabrost i upitala.
“Što kako se?” ponovila je žena, naginjući se naprijed sa zbunjenim izrazom na licu.
“Kako znaš imaš li taj virus, ima li neke simptome?” objasnila je Tina.
“Nikakve. Nema ni bijeloga pranja, ni mirisa, ni okusa, ništa”, rekla je.
Dobro je, možda nemam taj virus, pomislila je Tina dok je razmišljala o svojim simptomima. Osim mirisa, na gaćicama joj je ostajao neki sivkasti, ljepljiv sekret i osjećala je blagu nelagodu u vagini. Ovo joj se počelo događati otkad je izgubila nevinost sa Spirom. Nekoliko dana nakon prvoga puta seksali su se kod njega doma.
Tina je pogledala kroz prozor trudeći se osloboditi osjećaja srama i boli koje je osjetila za vrijeme odnosa sa Spirom. Odbijala je za vrijeme čina skinuti majicu jer mu nije htjela pokazati svoje špicaste, kruškolike grudi i obješeni trbuh. Činilo se kako to Spiri i ne smeta jako, sve dok mu dopušta da je dira ispod majice, po golim grudima. Spiri je mnogo značilo i da se seksaju po cijelom stanu: na tepihu u dnevnom boravku, na stolu, na šanku, u fotelji, pa čak i na zamrzivaču na balkonu. Za vrijeme jednog čina pomicao ju je najmanje tri puta: odjednom bi zastao, uhvatio je za ruku i odveo u kuhinju, gdje bi je posjeo na prljavu radnu površinu, odmah pokraj štednjaka. Tina se sa svime slagala, sve dok je bilo ugašeno svjetlo. Nije mu predbacivala čak ni kada ju je boljelo. Spiro joj je bio prvi i mislila je kako je to sve normalno, ni Spiro nije bio baš ne znam kako lijep ni atletski građen, ali je imao auto, vodio je neki biznis i živio sam.
“Evo doktora!” viknula je žena nasuprot i stala, prekinuvši Tinine misli. Čuo se žamor, dok su se žene gurale kako bi presrele doktora, koji je, u bijeloj raskopčanoj kuti koja je vijorila za njim, nalikovao na ubrzanoga boga. Sestre su ga slijedile u konvoju i razmicale žene koje su se lijepile na njega poput muha. Tina je primijetila Oliverinu sestričnu među sestrama koje su koračale za njim. Doktor je ubrzo iščeznuo iza vrata sobe za pregled i opet je zavladala tišina puna razočaranja.
“Sada će nas početi prozivati”, zaključila je žena koja je sjedila nasuprot Tini, tonom prepunim mudrosti. Zatim je zatvorila oči i naslonila glavu na zid iza sebe.
“Hvala Bogu, počeli su”, dodala je spokojno.
Izašla je jedna mlada sestra i pročitala imena nekoliko pacijentica koje su se brzo probile kroz masu žena koja se okupila ispred ordinacije i ušle u sobu. Sestra je bez ikakvog izraza na licu ignorirala žene koje su pokušavale, sve u isti glas, dobiti nekakve informacije i zaključala vrata.
“Ove su sigurno preko veze”, rekla je žena koja je sjedila nasuprot Tini. “Kad-tad će i tebe pozvati.”
Tina je odjednom problijedjela – ne zbog ženina zlobnog komentara, nego zbog pomisli da će morati ući u sobu punu nepoznatih ljudi i na danjem svjetlu pred nekim čovjekom raširiti noge kako bi on mogao čeprkati po njoj. Pokajala se što nije popila sredstvo za smirenje, kako joj je savjetovala Olivera, koja ju je upozorila da bi joj možda, jer joj je prvi put, cijela ta situacija mogla biti malo “stresna”. Ali najviše se bojala mirisa koji će doktor sigurno osjetiti odmah, čim raširi noge. U tu je svrhu uzela vlažne maramice nadajući se kako će za vrijeme presvlačenja imati priliku obrisati vaginu i tako barem malo kamuflirati smrad. Nije od muke znala što bi radila s rukama, pa je glasno krcnula prstima.
“Auf!” opet se aktivirala žena nasuprot. “Nemoj to raditi! Trest će ti se ruke kad ostariš!” viknula je, opet naslonila glavu na zid iza sebe i zatvorila oči. “Crknut ćemo”, dodala je. “Vrijeme ide, a ni tebe još nisu zvali. Koliko je sati?” rekla je i sneno otvorila jedno oko.
“Pola jedanaest”, odgovorila joj je Tina.
Žena je ispustila samo jedno “uf ” i opet zatvorila oko.
Tina je rukom prekrila zatvorene oči, trudeći se misliti na nešto lijepo. Prije svih ovih događaja, kada bi mislila na Spiru, nešto bi joj skakutalo u grlu. Ali nije mu se javljala već cijeli tjedan, a on joj se prestao javljati otkad je nekoliko puta odbila ponude da dođe kod njega.
Sjetila se Oliverinih riječi: “Ako ne odeš kod ginekologa, možeš ga prekrižiti”, rekla joj je ravnodušno, znajući za Tinine intimne probleme. “Odakle da zna da imaš neki drugi problem… sigurno misli da ti se ne sviđa i neće se više tobom zamarati.”
Trudila se otjerati loše misli i misliti na lijepe trenutke sa Spirom, ali su joj se misli uporno vraćale Oliverinim riječima i strahu da ga više nikada neće vidjeti.
Nakon nekog je vremena iz sobe izašla Oliverina sestrična, medicinska sestra i pozvala Tinu imenom i prezimenom. Kako su pozvali samo nju, žena nasuprot opet je nakratko potamnjela od zavisti.
“Spasila si se čekanja, Tina”, rekla je zajedljivo, a zatim dodala iskreno, “nemoj se toliko bojati, neće ti biti ništa.”
Kada je ušla u sobu za pregled, Tina je primijetila kako je soba neobično svijetla i široka. Iako je vani bilo oblačno, dnevna svjetlost se kroz ogromne prozore bez zavjesa razlijevala po prljavom, zelenom laminatu. Sobom su odjekivali ubrzani koraci i pomiješani glasovi. Bilo je neobično i to što namještaja praktički nije bio: odmah pored ulaza bila je stara školska klupa u kojoj je sjedila sestra i unosila podatke pacijentica u debeli, smeđi dnevnik; na drugom kraju sobe, do prozora s praktički providnim bijelim zavjesama bio je ograđeni kut, u kojem su se odvijali pregledi. Tina je vidjela siluetu žene raširenih nogu u ginekološkoj stolici, postalo joj je neugodno, pa je svrnula pogled prema sestri koja je unosila podatke u dnevnik.
Tina je, u gužvi pacijentica i ljudi u bijelim kutama, jedva prepoznala svog doktora, glasovitog dr. Sučkova.
“Doktore, molim Vas, pregledajte me!” potezala ga je za rukav jednom rukom pacijentica, dok mu se drugom držala za prsa.
“Shvati me, ne mogu te pregledati”, strpljivo joj se obratio doktor.
“Ali , molim Vas!” preklinjala ga je, još ga jače potežući.
“Ali kako da te pregledam kad imaš menstruaciju?” viknuo je ovog puta ljutito doktor.
“Ali što da radim kad se tako poklopilo”, pokušavala ga je nagovoriti, “ne mogu doći idući mjesec!
“Kako ne razumiješ, rezultati neće biti točni, u takvom ti stanju ne mogu uzeti bris”, trudio se objasniti joj.
“Tina Nadeska! Tina Nadeska!” viknuo je neki ženski glas i svratio Tininu pažnju. Odjednom se pred Tinom pojavila Oliverina sestrična s osmijehom na licu i, držeći je za lakat, povela je prema drugom kraju sobe.
“Hajde, hajde, u svlačionicu!” rekla je. “Nemoj se bojati!”
Svi mi govore neka se ne bojim, tko zna kako izgledam,mislila je Tina i odjednom se našla u svlačionici. Brzo je vidjela kako ova soba po svjetlosti i širini nalikuje na omanju ostavu čija se drvena, ispucala vrata ne zatvaraju kako treba. Barem pola minute je stajala, ne znajući kamo bi nakon svlačenja objesila odjeću i bi li trebala odjenuti kakvu kutu. U svlačionici su bila dva ostatka vješalica, od kojih se samo jednu moglo nekako i upotrijebiti. Na njoj je visjela velika zelena kuta, od materijala kakav se koristi za jeftine, debele zavjese. Tina je razmišljala treba li je odjenuti. Osim što je bilo očito kako će u njoj izgledati smiješno, kuta je bila i užasno prljava pa je odustala od te ideje. Pogledala je u pod, ali umjesto očekivanih papuča, vidjela je samo nekoliko krvavih komada vate i papira i iskorišteni uložak. Trudeći se da ne dotakne ništa oko sebe, pažljivo je skinula hlače i gaćice, pa se obrisala vlažnom maramicom. Nije znala kamo bi bacila prljavu maramicu, pa ju je stavila u džep hlača. Zatim je stala, odjevena samo u nove cipele s mašnama, kratke čarape i ljubičastu majicu i nije htjela izaći.
Netko je pokucao na vrata i otvorio, bez čekanja na odgovor. Tina nije imala vremena za reakciju, pa je samo spustila ruke, trudeći se pokriti. Oliverina sestrična je provirila kroz vrata.
“Hajde, što čekaš! Izlazi!” viknula je nestrpljivo.
“Ovako?” upitala je začuđeno Tina.
“A kako drukčije”, odgovorila je Oliverina sestrična i širom otvorila vrata svlačionice.
Prazan ginekološki stol nalazio se točno ispred nje, na rastojanju od otprilike dva metra. Nije bilo nikakve zavjese koja bi ga odjeljivala od ostatka sobe, pa se Tina užasnula kada je shvatila da treba proći tih nekoliko koraka posve gola od struka naniže, cupkajući u cipelama s mašnama, pred očima svih pacijentica, doktora, sestara i bolničara koji su ulazili i izlazili kroz vrata. Hodajući po zelenom laminatu, svjetlo joj se činilo zasljepljujuće jako. Osjetila je kako joj hladan zrak golica golu stražnjicu i prepone i sva se naježila, a zatim je u nogama osjetila malaksalost.
“Sjedi”, rekla joj je nasmijano Oliverina sestrična. “Lijepo raširi noge”, zapovjedila je ljubazno, pomažući joj da se namjesti. “Još se malo spusti, još raširi noge… još više”, ponovila je, uhvatila je za koljena i sama raširila Tinine stegnute noge. “Hajde, lezi i opusti se”, rekla je i nestala.
Tina je ostala tako ležati, nasred sobe pune pacijentica i medicinskog osoblja, u pol bijela dana. Podigla je glavu i vidjela kako je u svlačionicu ušla druga pacijentica, koja je imala direktan pogled između Tininih raširenih nogu. Tina je poželjela propasti u zemlju od srama. U tome je trenu čula kako muški glas viče: “Tina Nadeska! Na-de-ska!” i skrenula pogled na desnu stranu stola, gdje je vidjela dva mlada bolničara koji su također unosili nešto u registar. “Ovdje sam!” Tina je jedva progovorila i ulovila pogled jednog od bolničara. Bio je gotovo istih godina kao Tina i ona je s užasom shvatila da joj je odnekud poznat. “U redu!” glasno je viknuo i zapisao nešto u dnevnik.
Spustila je glavu na stolac i zatvorila oči. Možda joj neće biti tako teško ako neće gledati sve ovo, rekla si je.
“Hajde, povuci se još malo prema naprijed!” čula je duboki muški glas i pred sobom vidjela doktora Sučkova. Sjedio je između njenih nogu i Tinine genitalije gledao oči u oči. Nosio je moderne naočale s debelim crvenim okvirom, a plava mu je kosa bila uređena gelom. Izgledao je kao da nema više od trideset dvije-trideset tri godine. Tini je postalo još gore. Povukla se prema naprijed, još bliže doktorovu licu. Nijednom nije pogledao Tinu u lice, već joj je samo gledao među noge, vrlo koncentrirano, kao da se trudi odgonetnuti neku zagonetku. Zatim je dva-tri puta kratko udahnuo i namrštio nos.
“Imaš problema?” upitao ju je namrštenog nosa, ne gledajući je u lice. Počeo je navlačiti plastične rukavice, iste kao one što ih Tina koristi za bojenje kose.
“Nešto nije u redu”, jedva je uspjela izustiti, kad ju je odjednom prekinula neka glasna techno-glazba.
“Halo”, rekao je doktor ne skinuvši rukavice, dok je prinosio mobitel uhu. “Ne, sutra nisam dežuran. Javi se prekosutra. Dobro, ajde, vidimo se, pozdrav”, rekao je i vratio mobitel u prednji džep.
“Hajde da vidimo u čemu je problem”, rekao je i posegnuo prstima prema Tininim stidnim usnama. Zatvorila je oči i osjetila kako nešto metalno i hladno dodiruje njezinu vaginu.
“Morat ćeš se opustiti. Hajde, diši duboko, nemoj se uzrujavati”, rekao joj je doktor blagim glasom.“Ne boj se, djevojko”, rekao je ženski glas. Tina je otvorila oči i vidjela kako oko doktora stoje još tri osobe u bijelome i gledaju u njezinu vaginu.
“Hajde, udahni duboko. Taaa-ko”, rekao je doktor i Tina je osjetila kako nešto hladno ulazi u nju. Zatim je čula šuplji zvuk nekakvih vijaka i osjetila kako se širi. Boljelo ju je, ali je odlučila da neće ništa reći, s nadom da će sve to brzo proći.
“Sada ću te malo zagrepsti, moglo bi te zaboljeti”, rekao joj je doktor. Tina je okrenula glavu nalijevo jer nije htjela gledati lica doktora koji su fokusirano gledali u njezinu vaginu. Vidjela je kako iza doktora, pored vrata svlačionice, odjevena samo u majicu i izlizane gležnjače, stoji žena iz čekaonice i gleda ravno među Tinine raširene noge.
“Evo, osjećaš?” doktor se u istome trenu okrenuo i obratio jednoj od žena koje su stajale oko njega. Kimnula je glavom. Tina je pogledala doktora naboranog nosa. Glavu je sasvim primaknuo, kao da je kratkovidan i ne može dobro vidjeti što se to događa u njezinom međunožju. Okrenuo se jednoj sestri i počeo joj nešto objašnjavati. Tina nije mogla čuti dio razgovora. Uspjela je čuti samo zadnji dio “…a možda je i gardnerella”.
“Molim?” Tina je okrenula glavu i pokušala se uspraviti. Kada je čula doktora kako imenuje neku bolest, dlanovi su joj se odmah oznojili, a noge joj se počele tresti. Srce joj je tako jako kucalo da ga je čula kako joj bubnja u ušima. “Garga-što?” ponovila je bez razmišljanja.
Doktori i sestre su se počeli hihotati. “Gargamela”, rekla je jedna sestra i svi su se ponovno nasmijali. Tini je postalo toliko loše da joj je išlo na povraćanje.
“Gardnerella”, ponovio je doktor sa smiješkom. “Možda je to, ali i ne mora biti. Ništa strašno. Bakterija. Ti i dečko ćete piti svaki dan po jednu tabletu i proći će. Rezultati su za tjedan-dva”, rekao je i ustao sa stolca. Tini se učinio golem, kao pravi bog.
“Samo to?” jedva je skupila snagu za pitanje.
Doktor je slegnuo ramenima. “Vidjet ćemo”, doda.
“A kako sam je dobila?” Tina je požurila s pitanjem jer je vidjela kako se doktor počinje udaljavati.
“Eee… spolnim odnosom!” rekao je i zakoračio unazad. “To je zato što vi djeca ne koristite kondom!” povikao je okrećući leđa. Njegove su riječi gromoglasno odjeknule velikom sobom. Zatim je dva puta zakoračio i već ga je napala druga pacijentica.
“Ništa strašno”, Oliverina sestrična uhvatila ju je za ruku. “Hajde, prošao je pregled”, rekla joj je i pomogla ustati. Tina se sva tresla. Sestra joj je dala jedan čvrsti papir da si ga stavi između nogu i pridržala je za lakat dok je obuvala cipele. Dok je prolazila između stola i svlačionice, mimoišla se sa ženom iz čekaonice. I ona je hodala polugola, ali je koračala uspravno i samouvjereno, iako nije bila depilirana. Kurva, pročitala je Tina iz ženina prezrivog pogleda i svrnula pogled na prljavi laminat po kojem je vukla nove cipele koje je tek nazula.
Ušla je u svlačionicu i vidjela da je preko njezine odjeće na vješalici bila obješena i neka tuđa odjeća, vjerojatno žene iz čekaonice. Zatim je osjetila kako je nagazila na nešto mekano. Spustila je pogled i vidjela na podu svoje gaćice, odmah pored prljavih papira, uložaka i vata. Nagnula se kako bi ih uzela i počela plakati, glasno, ne brinući se hoće li je netko čuti ili ne.
