IZ DOBOJA Mladići uz kantinu; to pleme njišti u bagremovoj sjeni U meni pjenuša ono ljeto. Neki momak pije parfeme. Šutimo na stolu od šipovine. Blagi tren potraja, modri zuj, i mi se pogledasmo. Tada oluj bagremovu kišu prosu. I s krigli raspuha pjenu. Davno bje, više nismo mladuni. Al osmijeh, kamo se osmijeh djenu? U šta se onaj miris zavrhuni? Stevan Tontić, Novije pjesništvo Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo, 1990.
