• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Šimon Cubota, jedna pjesma

Autor/ica: Šimon Cubota
jedna pjesmapoezijasimon cubota
Objavljeno: 09.05.2020

 

 

Kretanje

I

primećuješ li
kako te sve manje ima
u tom neprekidnom rasipanju
svega što je nedovršeno

tvoje lice postaje pesak
jedan pokret koji se pretvara u prostor
između svih jutara na prstima
odakle si morala da kreneš
da bi stigla ovde

prostor će postati vreme

i znaš li da je to kretanje
jedino mirovanje
i sve konačnosti
sažete u jedan zvuk

primećuješ li
kako te sve više ima
u svim vraćanjima
ka jednom dalekom brdu
na kom i dalje
u prvom sumraku na svetu
po prvi put otkrivamo tišinu

II

od čega zavisi ovo ubrzanje bez korena
koje nabire bljeskove u nama

zimzelena rđa ostaje umesto pamćenja
i sazreva u bakarnu kičmu rastanaka

sporost koja se ponavlja
kao ljubomorna veština vetra
da stari zajedno sa svetom
kroz koji je prošao
i kroz koji će tek proći

i na kraju
ponovo nestaje ovaj grad
od koga je ostao samo vetar
u čijim se konturama
od svih ulica i zgrada
još može nazreti samo
tvoj dlan

III

da li osećaš
kako nas nešto pomera
kao težina dalekog prisustva
progorena iskustvom blizine

kako se trenuci sabijaju uz drveće
godine u pršljenove kiše

vrt se vraća u zrno tela
čija je ruka bila glas
u rečniku proleća izvezenog snegom

to je trenutak prisećanja
koje uvek stvara odrone
oko svojih središta
i povlači za sobom svaku mogućnost
utisnutu u trajanje

a taj trenutak daleko je ispred nas

svi sutoni među krovovima
obale u kamenu

i možda
duboko u tom toplom nestajanju vetra
taj trenutak je naša jedina starost

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Šimon Cubota, jedna pjesma
Šimon Cubota, jedna pjesma, poezija

Autor: Šimon Cubota

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić