PROLOG
Noćas u gradu
očerupan
u polutami pred ogledalom
odvratan sam
vidim
kroz vodu iz pipe
načet sam strahom
Sunce izlazi
iz zemlje kroz tebe
nikako da se
prestanem umivati
kao da mi je
posljednji put.
LABUDOVI
S kljunovima u rijeci
šutke pjevaju pjesmu
zgrušane ljudske krvi
iz koje kroz bubnjiće
navire šamanska muzika
u ovo naše zamrznuto sada
gušeći bjelinu snijega
natiskanog u ždrijelo
ubijajući svaki pokušaj
onomatopeje glasa
srca gejzira kojim bi
da ti budem malo čovjek.
VIJESTI
Početkom trećeg desetljeća
dvadesetprvog stoljeća
u svim vijestima Ukrajina
ustajući asociram
sibirske tigrove
premda nismo rutinski
poput svjetskih
vojnih velesila
potpisivali nikakve sporazume
ni na javorovim listovima
niti crtali granice razdvajanja
ni u jednom dijelu stanu
opet mi hladnoratovski
natežeš izranjavani jezik
borilačkog pijetla
zaboravljajući ljeto
u kojem sam ti
svaku večer prao
divnu guzu
zbog slomljene noge
u gipsu do kuka.
CENZURA
Obrisao sam uzbuđen
prašinu na ekranu
na kojem nas ispisujem
izvorima iz naših tijela
u svim godišnjim dobima
ona komuniciraju ljetnim
toplotnim udarima emocija
cenzurirajući riječ ljubav
čuvajući nas uzavrelim zvijezdama
za svete knjige koje će moći pisati
oni čija tijela ostanu neranjena
mecima zavodljivih drugih tijela.
KALENDARI
Žena kišna srijeda
u kalendaru Maja
s ozarenim dječakom
u najlonskoj kabanici
žućkastoj poput Sunca
bezgrešno začetim iz epruvete
njišući bokovima
ugrijala je sva ptičja pjegava jaja
s njima u gnijezdima
prenijela me u vedri četvrtak
po njezinom kalendaru.
GERILAC
Gerilac u šumi
poptičen pjevom
plavetnih sjenica
doživim stres
sva stabla rasplačem
niz tvoje obraze
klizi njihova
gusta smola.
TUMOR
Otok sam
u gradu
prispodobiv
mraku tumora
crvotočnog
drvoreda
zarij se u njegovu bolest
zubima
neće se čuti krikovi
utopit će se u vodi.
SIROMAŠNA ŠUTNJA
Sredinom
veljače
drveće šuteći
dobro grije
smrznuti dah
slabašnih srna
sestrina leđa njenu
siromašnu šutnju
sve polovno
tekstil automobile
radničke zvijezde
poskakujem
pokušavajući
dosegnute nebeske
s njima se naložiti
poći dalje
od siromašnih
ne misleći tko će
iza mene izgorjeti
sestrina kosa
jelenji rogovi.
USTA
Uz topli crni čaj
očima u zoru
pamte posljednje
vrhunce grčeva
iz grla bolno ispadanje
papra zvijezda
koščica malih riba
sve tako nalik ljubavi
ustima lakomim
za večerom
nigdje lijeka
noć je zbijena u ideju iz koje
padaju ništa
padaju ništa
padaju ništa.
PRISPODOBE
Govor nas vodi
između negdje i nigdje
tvrdoglav ne odustajući
dijeliti me s tobom
teškim riječima koje zabole
poput udaraca šakama
ni muzika za ples
ne uspijeva opustiti
smrknute mišiće lica
gdje je ta slavljena
posljednja snaga
s kojom bi pokušali
s pticama provaliti kaveze
u koje smo ih zatočili
nikako ne shvaćajući
da su one naše prispodobe
kojima tepamo ravnodušnim mobitelima
ovo negdje nigdje
izgubljene vlastite djece.
JASTUK
Plivam ispod površine vode
milostive riječne spavaćice
vjetar je šumi razderao košulje
sa sačmom rastjerao ptice
ne čujem njihove krikove
pokriven plutajućom vrećicom
zaronjenim ušima punim vode
u kojoj pišem blagim sjajem
crnih rujanskih očiju šljiva
u mraku njihovih stabala kucaju satovi
usklađeni s reperskom muzikom djetlića
u kojoj si jastuk za rilca insekata.
TIGAR
Svaneš
sva u vodi
pišem
art vode
u svakom rodu
otvoreni
kao mrtve
školjke
siječemo
stopala
krvlju obrisanim
obrazima
pjegava si, tigar
vodenom
ogledalu.
SLASTICE
Sunce se čvrsto
zalijepilo za rijeku
ispod njega na dnu
njezina brzina ne može nas
pomaknuti nizvodno
nema izgubljene
svečanosti pamćenja
sve dok te ne poželim
zaboraviti tragajući
za sobom u trajno djetinjstvo
ostajući služiti Suncu
njegovom sporom pomicanju
uzvodno u zalazak
izmičući našim sjenama
koje nisu zaboravile
slastice snova
mrtvih matera.
NIŠTA
Neki su šume zapalili
u grlima zvijezda
misli nam potamnili gelerima
od pregorjelog kruha
ništa, ponovno sve umijesimo
u par kapi mora.
NEPOVJERENJE
Ne paničari
doplovit ćemo
do sunčevih
pjegica lica
na ostarjeli
praznik djetinjstva
udahnuli smo
dovoljno zraka
novinskim plućima
dječjih brodica
do divljih kiša
slavimo naivnost dobrotu
nitko neće povjerovati
ni nama niti rijeci.
POTOČNA MUKA
Potok u srpnju
stiska naša dva
para palčeva
zna, oni su mu sidra
niže od nas
već je umro
na ušću je gol
suhi sitni pijesak
dopustimo sebi
apstraktnu spekulaciju
ptičjim sitnim
tamnim očima
priviđa se zlato
usitnjeno u iskrice.
NAPLAVINE
S mladim ratom
u naplavinama
s leševima vjeverica
ptičjim krikovima
na suhim stablima
uz riječne tokove
suše mi se polako riječi
dok s neba
poput figura naše djece
zrelih bobica
divljih voćki
padaju padobranci
svaki je izbor ledeni
čađavi san
patničkog proljeća
kao pred smrt.
PRAZNA KUĆA
Sportskim roniocima
zastaje dah
na dnu sam
zgotovljeni
crtež praznog
kostura ribe
neuseljena kuća
prva prekorači
zgusnuti mrak
ispod praga.
ROVOVI
Sunčeva svjetlost
ne osjeća se dobro
sve što sanjaju u rovovima
zvijeri i anđeli
s glistama ljudima
u rovovima na poljima
mlade pšenice
preorat će tenkovske gusjenice
u mrtvu prirodu
svako novo sunčevo buđenje
pisanje je vodom
oproštajnih pisama
dugim jezicima cijevi
u rukama koje moraju
ispustiti knjige
uzvratiti pucnjavom.
CRNOMORSKI SLIV
Pongeovski
ne opirući se svojoj
ni težini
primljenih pritoka
gola voda
ulijevam se u tebe
svjetlucavu
u morsku crnoću
memorirajući mogu
pouzdano reći
nikada me nisu
zaboljeli žedni
anđeoski kljunovi.
ZORE PROGNANICE
Velika gusta jata
ptica bjeljeg
perja od papira
medicinske vate gaze
alpskog snijega
sitnih očiju poput
zimskih zuba
zrnja afganistanskog
zrelog maka
poput opijata
zbijenih u svoju
ljubavnu ideju
osvete zorama prognanicama
paljenjem pisama
iza prvog koraka
kojeg nitko nije
mogao zaustaviti.
ZIMA 2022.
Neovisni vodič riječi
pred noge ti polažem nebo
s njim nećemo preoravati
pržiti ničiju zemlju
turistička vožnja na Zapad
vodenim tračnicama
svakako se može još sanjati
prije nego zima
progoneći ljude
ne izgubi sve zube
u vodi koja je naš većinski dio
nije vidljiva
kao krv ulje na površini mora
strelovite kapi kiše
koja uvijek samo sebe opere
nas njih tek prošije
umrtvi jezike muljem
ni mi ni oni mrtvi
ne možemo prebrojati
niti sva ptičja tijela.
BILJEŠKE
Dvanaesti
dan rata
ptice
piju
anksioznu
dnjeparsku
vodu
već lete
unazad
u protekle
ratove
oboljelih
od PTSP-a
BUNARENJE
Mijenjajući kanale
na televizoru ne vidiš
koliko je umrlo hektara
vlati pšenice suncokretovih
glava s ljudskim
nedostupnih nježnim
objektivima kamera
onom što se dogodilo
onome što će se dogoditi
u kronično bolesnim vremenima
u tekstovima što nisu
skladani od virtuoznih riječi
dok sam bio dječak
u mornarskoj majici
zalijepljen za nebo
nad ovim u nama
zapuštenim bunarima.
ISTOČNI JEZIK
Praznovjerni
pjesnici
ne mogu ništa
od tako malo
ptičje
jelenje dobrote
prevesti
na njihov
istočni jezik
suh
bez vode
od straha
i gladnih
ženskih srca
u zemunicama
deseterokatnica
od riječi.
BLIZU MORA
Nizvodno je kćeri rat
u tekućim pejzažima
za sobom će ostaviti
polovicu svoje krvi
onu drugu moćnoj slanoj tišini
sada živim blizu mora
u tamnim čempresima
nikako ne mogu umaknuti
izgubljenim kćerima
nepoznatih roditelja.
UOČI POGOVORA ČEMU
Cinik hoteći
biti carem
skupljenim košmarnim
snovima
ništi ptičja gnijezda
imaginarne emotivne
građevine
od stidljivo propupalih
grančica
kao pred smrt
neočekivano sam negativna
očinska figura
zidarima djeci arhitekata
u vodama
utopljenih palača.
PARADOKS
Ne mogu se požaliti
ožujak rutinski
obavlja moj posao
obrezuje gnoji voćke
svjetlucavim valovima
zavija ranjeni beton
stradalnike na ekranu
sve je tamniji
ukrajinski jezik
zvuci napisanog
paradoksalno
spašavaju me od rasula.
