ZIMSKI PLAČ
U siječnju
mačka vidi
u peći posječeno
živo drvo
plače.
UMJESTO BRBLJANJA
Iščekujući da ostarimo s plamenovima
u jezicima gladnih grla
umjesto retorike ljubavnog brbljanja
ponudio sam ti cvjetanje
bitku u nastanjivim krošnjama marelica
s mrazem opakim južnjakom
u njima nema više ničega osim zvukova pčela
i boga spontane nijemosti molitvi
u kojima nas smrt strpljivo sanja
u prolazno nabujalim proljetnim potocima.
CRTALIĆEVA VODENA FAZA
Poslije filtriranja pamćenja vode
u svakoj tragičnoj kišnoj kapljici
s dna Kupe u ruke uzimam stare
zgužvane novine s in memoriamom
i on muzicira vodom blizinu mrtvih
živi smo bili blizu tako ljudski daleko.
CIKLIČNE DEKONSTRUKCIJE
Jesen se utopila u nebu
džepića sezonske haljine
iz njega u kapima
iscurivši duboko u presušenu
zemlju naših tijela
i tako te nikada neću više
dodirnuti pogledom
osim u panici sjećanja
vlažnih zjenica mrzlog jutra
od crnog papra
u njima si izlomljena
izronjena slika
u visokoj fazi
ciklične dekonstrukcije
slijeganja u ničiju zemlju.
TAKOZVANA STVARNOSNA POEZIJA
Čujem kako nad rijekom
nalakćena s licem u dlanovima
glasa smrt ljubavne veze
sve dok stube nisu počele
s njom naglo starjeti od tuge
tu riječ nije dolično izgovarati
ni pred jatom bijelih ptica
nevidljivim u bjelini dana
on se ionako samo vratio ženi
ni u pubertetu nije volio čitati o ljubavi.
UKLJUČIVO PROLAZNE OPSJEDNUTOSTI
Ljubav je jesen zimu stjerala u proljetnu pričuvu
Ljubav je ljekovito planula sprživši viruse bolesti
Ljubav je svinula sva slova Lj u današnjem tisku
Ljubav je poražavala sve prolazne opsjednutosti:
Ljubav ne možeš prevariti utaženim gladnim grlom.
PANORAMA ŽENSKOG LJUBAVNOG PJESNIŠTVA
(Gradska galerija Striegl, Sisak 14.02.- 28.02. 2023.)
Ženska ljubav što se odmara u pjesmama na plakatima
samo na prve dodire jagodicama uzvraća mi nepovjerenjem
premda sam ih hirovit prolazno kišovit sunčan vjetrovit
do sada pročitao poljupcima prerano otvarajući pupoljke.
INTERPUNKCIJE BEZ TOČKE
Izgubljen u šumi instinkata
dozrijevao sam za pjesmu
sisanje semantike s tvoje sise
sve dok ljubav s puno zareza
nisu zabijelili prvi snjegovi
na sebe prihvaćajući mnogo
dvotočaka životinjskih šapa
točaka sa zarezom bez giljotine točke
ne označavajući smrt voljenju
GODIŠNJA MUŠKA TUGA
U ljetna predvečerja
male ženske tuge
prispodobive
žednim komaricama
mlatiš dlanovima
na neodjevenoj koži
premda preventivno
poprskanoj nekim sprejem
premda snažno ne bole
premda ti ne popiju
puno krvi kao tvoja godišnja
velika muška tuga.
ZARUMENJENI OBLAČIĆI
Opet prevaren
pogledom sa uzobalja
starčić zaronjen
u sunce u vodi
bukne poput vriska proljetno
bijel zaljubljen
svi oni koji mu iza leđa
nijemo pijuckaju
svoje omiljene napitke
nisu se na terasi kafića
uskomešali s pticama u krošnjama
s kojima sam munjevito
prhnuo crvenih obraza
zarumenivši oblačiće
dimova njihovih cigareta.
MANA
Beskrajna tišina
u srcu zime
bez mogućnosti
trikova riječi
u kojoj bi mi bog
u blizini mrtvih
smrznuo manu
što sam ih nadživio
u neočekivanoj šutnji
u kojoj nas ugošćujem
u otpalo trulo
jesensko lišće
novinske listove
ponavljajući šuštanje
ranjenih stvarnosti.
MRIJEST
Stisnuti između
mojih dlanova
i sunca u vodi
ispod žutila lopoča
mrijeste se šarani
u mulju u kojeg ću
duboko zakopati
sve izgovorene svoje
i ljekovite riječi
svih tisućljećima mrtvih
čitati će ih njihova mlađ
kada se opismeni.
ŽARENJE NEZACIJELJENIH RANA
Prazni su praznici
u srcu praznine
dogorijevaju nakrcanim
slavljima tjelesa
u svijećama od tvoje
devetnaeste godine
(tada sam ušao u tebe)
spašavaju nas preživjele
prisutnosti žarećih
nezacijeljenih rana
koje ne znam prestati
otvarati u pjesmama
kažeš, ako zacijele
umirati ćemo krastavi
jedno za drugim.
JEZIKOLOMCI
Slijedio sam dosljedno strahovite promašaje
od kratke svjetlosti prve ljubavi
noseći ih blizu srca
sve dok ono nije očvrsnulo
u prijevarama jezikolomaca
svih vatri proljetnih revolucija
tada sam se prepustio
klimatskim promjenama
dozrijevanju pjesama potičući
prskanje prišteva na tvom jeziku
kultivirajući gnojne kontrarevolucije
bezmirisnim praznicima ljubičica na pustopoljinama
PROČITANO BEZ STRAHA NA OBLJETNICU
Od svih strahotnih snova
užasnije je ne moći zaspati noću
tada se u svijest nakrcaju
sve toksične horde neispavanog perfekta
u kojem sam s ponekim drugima
poput loših iluzionista zavarao sebe
onim što se u međuvremenu
samo pretvaralo u trice i kučine
sve dok noćas na frendovu profilu
nisam naišao na rečenicu koju je na zidu ćelije
noktima urezao jedan od zatvorenika
u Auschwitzu:
„Ako postoji Bog,
morat će moliti za moj oprost …“
tada sam skočio sa stolice
izašao pred zgradu pred kojom
kasno noću nije bilo nikoga
da mu povjerim pročitano bez straha
njega mogu doživjeti
samo oni pregaženi
vlakovima za logore.
KUĆNI PRITVOR
Iza spuštenih roleta
u sparnoj noći
punog Mjeseca
nju izgriza nesanica
strah od insekata
kao u djetinjstvu
samo nema oca
da ga prizove u pomoć
s njima se zapliće
u već krcatu paučinu
ljubavnikov kurac
sjaji u ženinom
kućnom pritvoru.
PTICE, PTIČURINE
U muzici tišine
vaše su duše
radnice čistoće
pjevate gladne
sjemenju insektima
pjevate žedne kišama
sokovima od ananasa
pjevate pticama
u šumama gradovima
pjevate spokojno
živčanim ptičurinama.
NERANJIVO NEBO
Svih noći do jutara
pucalo se iz mojih usta
iz usta pušaka molitvama metaka
u neranjivo nebo
skinuvši materinu crninu
i moja se žena
(p)osvojena ptica
pridružila isušivanju barica
mjesecima kuhane krvi
bez njenog jezika
nema ljubavi otvaranja prvih cvjetova
nema niti mene
nema apsolutno ničega.
SUICID PTICA SVETOGA FRANJE
Nakon noćašnjeg masovnog
samoubojstva ptica pjevica
Svijetom je zavladala tišina
tješim svetog Franju, možda sam oglušio
ne čujem ni zvonce mobitela
možda mi više nitko ne želi razbijati
podmuklu šutnju ponavljajući
da ne uspijeva svladati kroničnu bol
premda mi je bliža misao
da više ništa ne želim čuti ušima
nego samo prstima na venama
uživati u tišini protjecanja krvi.
IVAN POSAVEC ILI POSLJEDNJI POVRATAK FOTOGRAFIJI
Na fotografijama
iz zavičajne Dužice
voajer vidi sebe
stisnutog s kokama
u zavičajni magličasti
misterij dvorišta
iz kojeg mu one ništa
ne poručuju u objektiv
o svjetlosti šeika pijetla
s kojom budi proljeća
u ljuskama njihovih jaja.
POJASEVI ZA SPAŠAVANJE
Ljubav u našem životu
i kada se izražavala sebičnošću
nije mimoišla ni visine ptica
ni vjernost pasa ni blagost kunića
niti kućnih vladarica mačaka
pa čak ni onda dok sam bio
posve mlada životinja
koja se nije znala zakrpati
nego samo ponovno poderati vlastitim žicama
instinktima izlijevajući plamenove
u čijim si mi jurećim poplavama
uvijek dobacivala pojaseve za spašavanje
pa sada smrt mogu sporo pjevati radosti.
