KAFKIN KUKAC
Jelenak
noćas sam ispao
iz tvog kreveta
prevrnuvši se zauvijek
na leđa
nepokretan danima gledam
druge jelenke
kako te obljubljuju
spokojan
kao da sam
u domu za stare i nemoćne
poluslijep
samo gledam
u lijepa lica
apstraktnih njegovateljica.
KROVOVI
Ujesenjeni sijedi
slamnati krovovi
naših glava tijela
prkosnim jezicima
spašavaju nas
od umora ostalih
kuća u gradu
čiji krovovi prokišnjavaju
čim žabice gatalinke
iz krošnji pomokre
prve kapljice.
OTISCI
Poslije kiše
nisu vjerodostojni
tragovi vlasi tvoje
ošišane kose
ptičjeg paperja
na podu frizeraja
kao ni zeleni krikovi trava
ispod noževa
s bolovima u mišićima
nakon košnje
sva su sjećanja
na fotografijama
sumnjiva mjesta
vlastitih otisaka.
SENKIN PEJZAŽ
Senka godinama
zatočena
na psihijatriji
nije poružnjela
samo ništa
ne vidi
za mojih rijetkih
posjeta
zamućenim
pogledom
gledajući
kroz mene
u prozirni
pejzaž
poezije.
JAMAC MOĆI
Sunce teški vrući valjak
okreće blago lice proljeća
potoku minijaturi oceana
u kojem tek u rujnu pocrne
poput asfalta izvaljane kože tuna
tjednima tada prelijepo šutimo
neuspješno pokušavajući popuniti
nakupljene radosne pukotine usta
sazreli smo prebrzo ovog ljeta
čujem kako toplo pucketamo
jezici su nam pijesak
u podrugljivim zvucima lopata
u jesen ne nedostaje vode
iz vreća veselo curi cement u miješalice
ostaje da samo dodam naše
izbijeljene kosti kao jamac moćne armature.
UZALUD SVETI JONA
Mikrofoni za prisluškivanje
koje sam ti podmetnuo
u buket cvijeća za rođendan
nisu mi cinkali ništa više
od požara krpa u kuhinjskom raju
uzalud redovni pilates seks joga
ni znoj ni empatija nisu izašli
iz zatvora sirotih riječi ljubav sloboda spasenje
neće ni kada dobiju šakom u pleksus
na dnu želuca sivog kita
budalasti melankolici nastavit će patiti od gastritisa
u raju materijalizirane duše.
SVJEDOČEĆI SEBE
Zločinci
iz šuma
izlaze
na autocestu
u gepeku
s ilegalno
upucanim
pticama
mrtvo sam grlo
tišine glasova.
PRAZNIK BIJELIH ŠTAPOVA
Najteže mi je prvog svibnja
kada mi neispavanom
budnica limena glazba
sa ugašenim propovijedima
provali u kuću slijepih prozora
to ne mora biti uvijek moja kuća
može to biti banka škola
bolnica propale tvornice puno
puno usta gladnih uzaludne istine
ako me napisano stvara
s proklinjanjem prazničkog graha gulaša
mraka vlasti se bojim samo
kada čujem suhi kašalj pasa
vodiča u gradu bijelih štapova.
IGRA
Kapljicama
vode
nakon kupanja
treba devet dana
da nam se
osuše
na tijelu
a ti prečesto
istrčiš iz rijeke
u vrbik
i ja ponavljam
saginjanje
uzimanje
i bacanje kamenčića
sve dok mi
iz neprozirnih
krošanja
ptica ne uzvrati
košticom
iz praćke
u oko.
CRNI LABUD
Minuta šutnje
bjeloušci
u dugom vratu
crnog labuda
u rijeci blista
u slavu mrtvih
samo nekoliko trenutaka
prije zadnje
iznenadne munje
rasparala je
haljine dvije časne
u samostanu
asocirajući
bijelu nejezičnu
smrt
jedini pobožni
dar prirode ljubavi
koju sam vodio
u nekom snu
zaboravljenog svijeta.
PET ZVJEZDICA
U srce jastučića zabadale su se iglice
poput iskri balada starica prestravljenih
našim glavama na jastučićima za igle
ne prestajući bosti zvijezde ne dopuštajući
nikome zaspati u hotelu s pet zvjezdica
u kojem odjekuju glagoli zauvijek otići
iz naših usta poput gonga koraka
s kojima smo prekoračili njegov prag
uz jutarnji vrisak galebova tako davno
da mi se sve čini izmišljeno skupa sa mnom.
NOĆNA HRVANJA
U posttraumatskim
ženinim snovima
cvjetaju krikovi
rasuti tugom prestrave uši
ne biraju godišnja doba
ima noći u kojima me
probude nekoliko puta
ne izostane ni hrvanje
sve do njenog osvještavanja
nakon čega neočekivano
spontano vrisnem
svojim glasom potopnu vodu
niz stubište sve do rijeke
njezin smo tamni pritok
u njemu guše se nevine ribe
one ne mogu poslati mail
upozorenja pticama da nas
ne piju nakon zobanja mrvica.
CRNO NIŠTA CESTE
Sklopivši nebo kao kišobran
da se ispod njega ne čuje svađa
sa svakom kapljicom nakon kiše
znojan poput vozača valjka
valjam brda bradavica sve dok ih
ne izglačam u glatku svjetlost
ona će zapaliti crno ništa ceste
ništa s kojim ćemo punim gasom raspršivati
opake poglede grabljivaca na ogradama.
UTIHNUTI DIKTATOR
U maketi kuće
potopljene
travanjskim kišama
sporo dišem
štedim kisik
poput svih zatočenih
u mauzolejima
napokon jezivo
utihnut smiren
zadovoljan nakon
svih nanesenih boli
onima kojima sam
oduzimao zrak
dok su potopljeni
za duge vladavine
teško disali na trsku.
MORNAR
Kako ulazi u nju bistrooku
tako se smanjuje u njoj ženi-rijeci
Jarbol bez vjetra u granama topola
mornareva majica plače pouzdan je kompas.
ŽENA NA FRONTI
Prisilno nasmiješena
užarila sam se osam sati
peglajući kartice na blagajni
onda si me odveo u skladište
s brežuljcima kutija
i s njima ostavio četiri sata
stigla sam izvaditi mokru pelenu
sjesti na školjku
neopisivo radosno piškiti
dan proveden s tobom
bio je divlje mračan
premda me nisi pokušao povaliti
cijelu noć nisam se uspjela
oporaviti svjetlošću žarulja
a već sviće namršteno lice novog dana.
IMITACIJA
Pomilovavši
nebo
puna su nam usta
zvijezda
uhvaćenih u ribarsku
mrežu
umjesto nas ribice
svećenice
nadmudrile su sve
začkoljice
uspjele
imitacije sjekirica
inače ne bi mogli biti
zatišje
u kojem nema
niti kapi krvi.
SRETNA MJESTA
Blijeda su i nesigurna
sva mjesta osim onih na kojima
stalno ostavljamo svoje tragove
prispodobive životinjskim
zapišao sam nekoliko
omiljenih lokacija u gradu
svi šetači ih ignoriraju zaobilaze
osim njihovih pasa
oni ih jedini doživljavaju sretnim mjestima
natežu povoce do puknuća.
NE ODUSTAJ
Na žeravicama
čikova cigareta
palim nove
ne skidaj mi
ruku s ramena
stići ćemo
do svjetla
na kraju tunela
od kojeg ćemo
oslijepjeti.
SABLASNI POPUT DRUGIH
Dobro ti proljeće
žuta muziko
cvjetova jaglaca
zaprepašten sam
kako smo im to mogli učiniti
poput mnogih drugih
sablasno sebični
aktivirali smo nečujne
eksplozije njihovih strahova
evo otkinutih vratova
u kristalnoj vazi
umiru neprirodnom smrću.
MURAL ENE JUROV
Ovog ljeta zid na rubu grada
podatan je tinejdžeru oceanu
u njemu dupin modar zelen
posvijetlio je unatrag u evoluciju
ima već hitre noge teta iz vrtića
s njima uhoda u dječju slikovnicu.
TEMA: GALAKSIJA
Svatko od nas je
lijepi mjehurić kapljice rose
činimo galaksiju
u polju mlade djeteline
sve dok nas na listovima
u maratonu sa Suncem
ne isuši propuh ptičjih krila
maženje zmija
u nama nepoznatim sadržajima
snova ženskih spavaćica.
MUMIJE U GRADSKOJ GALAKSIJI
Neočekivano nakon današnje oksidacije
prije spavanja cijelu sebe
oblijepila si flasterima protiv bolova
usta su ti otvorena šutnjom
šutnjom uzvraćaš mumijama
nahrupile su u gradsku galaksiju
nitko ih ne zamjećuje osim tebe
niti propitkuje njihov posmrtni natalitet.
OČI PUNE NEČISTI
Ispred tvornice odjeće
i trgovačkog centra
spalionica je opasnog otpada
vidim ljudske oči pune nečisti
samo je pejzaž uljepšan
s nekolicinom labudova
u obližnjoj okrugloj grabi
ona je nalik zelenom užetu
svaki put kada joj vodu
očiste olujne kiše snijeg led
proljepšaju se
crne labuđe oči
tada pokušavam na silu
sebi utuviti u glavu
zašto bih od njih bio
povlašteniji od mogućih boleština.
TVORNICA MAŠTARIJA
S prizemljenog
vrha tornja katedrale
vidio sam više od grada
s rupom u trbuhu
prostor s odsustvom ugode
zvuka zvona u ušima
istovjetan mekom sutonu
zavukao mi se duboko u usta
ni u što više nisam siguran
s ruševnim jezikom
sve je uvjerljiviji
šljaker u tvornici maštarija.
ALBUM S FOTOGRAFIJAMA
Ne listaj album
u visokim godinama
ako nisi stekao
otpornost svijesti
o svim fazama
svoga nestajanja.
VODENI ŠTRIKOVI
Diljem zemlje
skupljao sam
tanke potoke
i od njih pleo
štrikove istovjetne
tvojim pletenicama
kojima sam se u mladosti
uspinjao nebeskim
vertikalama
a sada pomišljam
mogli bi biti
posve učinkoviti
za vješanja svima
onima iz generacije
u međuvremenu misaono neodraslima
sve je oko nas uvjerljivo
blijedo poput
naših prozirnih sjena.
POTKRADANJA
Materinjim jezikom
pjevušeći čelično svijetlo
sva ljeta preplivao sam
u vodi s tobom divljim
patkama gnjurcima labudovima
poput ministra
diplomatskim jezikom
predavao sam vam
uvod u teoriju ljubavi
potkradajući poeziji pakao
umirovljenim ljetima
pjevuckao sam savršeno
na materinjem jeziku smrti.
ŠUPLJI ZUB
Bolest u šupljem zubu
vlada tijelom
zanijemjeli smo
izvan nas ljubav
škripuće poput
trošnih vratnica
kotačem vozi osmicu
preostalom
polovicom jezika
sve dok ne prsne
ne ugasi se s petardama
ušutka propovijedi
dok mi navlačimo zavjese
izbacujemo sva prokleta
proklinjanja
zatvarajući prozore
ne priznajući značaj
ničemu dobivenom
izgubljenom u vremenu.
SPAŠENA KUĆA
Moj rukopis ružan do nečitljivosti
nitko ne bi dešifrirao da ti nisi uspjela
opstati dvotrećinska vedra strana neba
uz moju trećinu munja kiša snijega crnila neba
tako malo sunčeve milostive svjetlosti
bez obzira na godišnje doba davno bi kuća
bila mrtva trpeći sebe mnome izranjavana.
ZRNO
U visinama zvijezde učim pjevati
srebrnkaste ribe poput tebe plivati morem
morske konjice nadlijetati boju valova
tješiti po izlasku iz mora anđela kojeg žulja
zrno soli u perajama grizući moje glasnice.
PARTIJA ŠAHA
Parovi crnih očiju
sitnih poput zrnja maka
prije mljevenja
vježbaju aritmiju
nuklearnog srca
od koje će prsnuti
ostaci majčinstvom
čuvane mladalačke
vedrine spermatozoida
noćnom osvetom smrti
njihovom proljeću
u strasnoj partiji šaha.
PROROCI, NOVCI, BOMBE 2022.
Ništa ne mogu
s rječitim pošiljkama
optimističkih svjetlosti
one s neba padaju
kao gusta kiša lišća
zatrpavajući me
osviješteno nasmiješenoga
u vječito ponavljanje
truljenja takozvane budućnosti.
DONACIJA
Svoje
mumificirano
srce
doniram
Državnom
arhivu
punom zatočenih
slavuja
suprotno satovima
navijenim
da krilima
ne slijede
Sunce
u papirnatom
vremenu
svako je slovo
oda
Bogu
neprovjetrene
smrti.
PARADOKS NAŠ SVAGDANJI
Bolja su ptičja srca
čije od šuma
zelenkasto pjevanje
u ušima preko noći
poput koncertne glazbe
zaboravljaš ne kvareći
Prirodu srcima tenkova
vrteški aritmičnih
svemoćnih razuma
mjesta na kojima
zamorena utihnu
Zemlja je dugo
glatka ravna ploča
kao ujutro naši dlanovi.
DAILY MAIL
Nemoj se bojati ničega
što je moćnije od tvoje mašte
Svijet kojega poznaješ
može se srušiti dok spavaš
Netko koga ne poznaješ
odjednom mogao bi biti mrtav
Nikako ne uspijevaj nemoguće
srediti svoje snove kojima bi pokušao spasiti svijet
Savršeno je pokvareniji
nego što možeš pomisliti
Stanje je sve kritičnije
pa ipak razmišljaj suprotno strahu
Samo se odmakni od sunca u prozorskoj paučini
dovoljna ti je svijeća za čitanje:
Bebu staru tek mjesec dana
otela je i usmrtila grupa majmuna
Nakon što su upali
u dvorište mališanove obitelji
U jednom selu u Tanzaniji,
piše Daily Mail.
ZASTAVE
Mi, Hrvati, volimo Srbe
oni vole nas
Mi, Slovenci, volimo Hrvate
oni vole nas
Mi Bošnjaci volimo Crnogorce
oni vole nas
Mi, Makedonci, volimo Albance
oni vole nas
s pticama kljucajući stranice
Krležinih Zastava
zataškavamo iza sebe tragove.
SVJETLOST PRELJUBA
Gdje je smrt
izgubila svoju kuću
dok me ljubiš
tvoje mi je tijelo dom
noktima iskopaj
mjesto u snu
i intravenozno hrani me
svjetlošću preljuba
tvoje me meso
trese iz suviška sna
iz zlatne žličice
pijem strujino mlijeko
onda i u smrti
sjaje usne
i za moju dušu
i začarani odnekuda
čujemo
melodiju mladenaca
iza ponoći
u jednom krevetu
koji je škripao pod nama
već smo isušili
močvaru anđela.
FESTIVAL POEZIJE
Da li možda Bog
tata svemira
tetoši pjesništvo
blagim majčinskim
pogledom zvijezda
prirodno zelen
i brz poput tebe
protječem Kupo
ispod brodovlja
tata me je malenog
naučio prolaziti
bilo kamo
nekamo
nikamo?
