Andrija je mitsko biće koje živi u livanjskom polju. Njegovo lice sastavljeno je od četiri druga lica. Oni koji su čista srca i hrabra uha neće se preplašiti njegove groteskne figure na proputovanju kroz bespuće dinarskog krša.
Mnogo je druma i koncerata kalilo energiju koja se izlila u nabildani zvučni kalup albuma Izvoli voli. Noise rock bi bio možda najbolji opis te forme, ali to je opet sasvim nedovoljno da opiše sve ono što se dešava na albumu. Fuzija koju njeguje Andrija originalna je i cinična, masna i zagrijana, previše teška za punk, previše jasna za bilo kakav art rock. Andrija se primarno oslanja na duboka unutrašnja osjećanja i iskustvo nego na intelekt i tu leži njegova udaračka snaga.
Brzih dvanaest pjesama u dvadeset i pet minuta ne čeka ni sekunde prije nego se usidri u naše uši. Nema upozorenja, niti nagovještaja o naletu brzine kojom će pjesme proći kroz nas, pokidati šavove na odjeći, istopiti nešto amalgama u plombama. Andrija nam otvara vrata svog rđavog automobila pjesmom Čudo uz koju skrećemo s glavne ceste, gazimo usjeve i njive pune balege, plašimo ptice i divlje svinje u gustišu. Izdržljivost motora od hiljadu konjskih snaga najviše testiraju pjesme Divovi, Ruke i Mom Stroju. Njih nose toliko upečatljivi riffovi i sirov doboš da ih želimo pojačati preko dozvoljene glasnoće i zakrvaviti uši. One su uz Atlas vjerovatno i najveći dometi, iako na albumu nema slabih pjesama. Ruke počinju kao arhaična uspavanka za bolesno čedo, ali ubrzo prerastaju u košmarni ispljuvak cinizma i bijesa, te žrtvuju jedno tele.
Andriju sam imao priliku gledati uživo tri puta; jednom kad su otvarali za Bambi Molesterse i na dva solo koncerta. Otvaranje za Molesterse je bilo manijakalno i ezoterično. Pomislio sam; neka smanje malo, pomračit će im slavu. Tada sam se pitao gdje počinju, a gdje završavaju refreni na pjesmama. I na ovome albumu konstrukcije tekstova su takve da pjevljivih refrena uopšte nema, strofe su nepredvidive čak i nakon par slušanja. Koketiranje sa minijaturama etno napjeva koje jašu na olujama jetkih riffova i bass linija daju dojam da se Andrija jako dobro zabavlja dok tematski minimalistično obrađuje i najteže ekstreme duševnog stanja poput manije, psihoze, seksualne frustracije i drugih potisnutih trauma.
Album nosi autsajdersku notu jer nam stiže u suludo nevrijeme gdje je (barem na našoj sceni, ako je uopšte ima) sve manje ovakvih alter izdanja i napora da se nešto kaže, a pri tom ostane dostojanstven, bez smekšavanja distorzije i prilagođavanja publici. To smo što jesmo i nema kompromisa; nećemo svirati svatove i tezge pod našim imenom! S obzirom da je Andrija formiran daleke 2002. i vidio je razne bljeskove uspjeha; velike bine regionalnih festivala, nešto nagrada i otvaranja za headlinere, s ovih dvanaest pjesama ima dovoljno mišića i iskustva da konačno brejka i koncertno se ustali među boldirana imena.
Album Izvoli voli je vjerovatno najkompletnije i produkcijski oblikovano izdanje Andrije do sada. Zvuk koji nam donosi album isprepliće se sa Jesus Lizardom, Sexom, Melvinsima i Fugazijem. Ovo nije bend za svakoga, niti se trudi da bude takav. Andrija je prije svega čovjek od mesa, čovjek od krvi.
