Mnogo sam se puta zapitao kako se prave veliki albumi, i kako to uspijeva ponajviše Amerima i Britancima. U čemu je fol? Da li je to stvar produkcije, sviračkog umijeća ili dugogodišnjeg hranjenja moćnom muzikom koja stvori inspiracijsku kometu i ostavi golemi trag na muzičkom nebu.
Bio sam još klinac kad sam se provlačio po probama bendova Clown, Error i Pulsar; to je za mene bila jedina scena u gradu i naprosto sam uživao u njihovom žestokom zvuku koji se savršeno oslanjao na moj srednjoškolski superego obavijen THC izmaglicom. U tim slabo osvjetljenim i memljivim sobama za probu jednog omladinskog centra postojao je mali kosmos koji me selio u garažne svirke Seattlea, Los Angelesa i Sacrementa. Kasnije, kada nesuglasice i druge životne prepreke rasformiraju ove bendove, iz njihovog pepela će se izroditi Brainswitch, post/metal/grunge i stoner fuzija koja će biti zrelija i snažnija u odnosu na svoje prethodnike.
Da je teško zaintrigirati publiku u sredinama gdje se ponajviše njeguju tezgaroški tj. sve za aplauz bendovi i malokrvne unplugged izvedbe, Brainswitch je bio upućen, no entuzijazam petorice iskusnih muzičara predvođen utjecajem Deftonesa, Alice in Chainsa, ISIS-a, Toola, nije se dao pokolebati. Trebalo je iznova uštekati instrumente, sada u prostorijama jednog muzičkog centra koji nosi ime po slavnom talijanskom tenoru i početi skicirati kostur albuma.
Proći će i pet godina rada prije nego što Brainswitch izbaci album prvijenac pod nazivom And the world will sleep. Prije toga svirati će na festivalima, otvarati za kultni beogradski Consecration, a kasnije za filadelfijsku Rossetu. Album je izašao za izdavačku kuću Nocturne media i na njemu se nalazi dvanaest pjesama. Njegova okultna, melanholična i uvrnuta atmosfera slušatelja vodi na putovanje s kojeg se nemoguće vratiti a ne proživjeti halucinogeni seeing sounds efekat. Naleti oslobađajuće gitarske buke i growla jako su dobro izbalansirani šapatom i hipnotičnim semplovima koji su tu da grade napetost i razdraže slušatelja do mjere gdje će vulkanski izljevi riffova biti poput gašenja žeđi i konačnog smiraja. Vokal nostalgično koketira sa niskim tenorom Laynea Staleya i baritonom James Maynard Keenana, no na kraju ipak ima svoj pečat i raspon. Posebno treba pohvaliti dinamičnost ritam sekcije koja ne posustaje ni u jednom trenutku; čas imamo sirove grunge sekvence bubnjeva, čas progresivne bass linije na koje se sljubljuju psihodelične gitare. Ukratko, eklektičnost je ono što drži slušatelja zaintrigiranim.
Pjesma Sound That Makes Them Sleep je klasičan primjer kako je utjecaj Deftonesa krojio bend, posebice zvuk sa odličnog Diamond Eyesa, te nju možemo nazvati svojevrsnim omažom Chinu Morenu i ekipi. Pošto je jako teško izdvojiti ponajbolje pjesme na albumu jer on funkcioniše kao jedna čvrsta cjelina, to su možda ipak Misleading Paths Of Red i Silver, ali Lost Perseids i Room of Lagnia samo potvrđuju kako je, opet ponavljam, teško probrati favorita.
Produkciju albuma je radio James Plotkin, poznati po radu sa ISIS-om (pri ovom ne mislimo na Islamsku državu), Pelicanom i Earthom i malo je reći da je uradio odličan posao. Ovaj uradak je odsviran jako pažljivo i konstruisano, što govori o bendovoj maksimalnoj posvećenosti i odlučnosti da drži konce od početka do kraja, te ne podilazi ograničenoj publici sredine iz koje dolazi. Brainswitchov album od slušatelja zahtijeva višestruko preslušavanje, posebice noću kada ovaj muzički kolaž dolazi do potpunog izražaja, te zavodljivo postaje jedan od onih albuma kojima se sigurno i uvijek vraćamo.
Za kraj treba reći da ostvarenje And The World Will Sleep mnogo obećava od Brainswitcha kao benda kojem je mjesto na velikim evropskim festivalima i rame uz rame sa vodećim metal izvođačima iz regije.
