III. Razlozi za ljubav su posve obični, gotovo bezlični: Duboka je noć, i sove su svoje izlovile, hvata ih uhranjeni san, napokon bdijem sam Primim se pisanja ozbiljne knjige, elegantno zaobiđem ishabane motive; ljubakanje, seks, romantičarske finte, nirvanu i smislice čula Ide mi sjajno, likovi su intelektualni, pomalo snobistički orijentirani, dijalozi uvjerljivi, junaci razgovaraju o uštipcima i posmodernizmu Svakako materijal za probirljive čitače S točkom pomislim na tebe I ode dovraga ozbiljna knjiga! U glavi osmijehom otvaraš narančasti album Navru poljupci, stegna, neusukani dah U ozbiljnu knjigu sruče se atobiografski elementi: propuh iz nosnica, filigrani usana, erekcija sna Pa kako te ne bih volio, filigranima te čitam, pišem te klonućem Tema za široku publiku O uštipcima ću kada sazrijem VII. Pomiluješ obraz, plaho i nekoristoljubivo, iz prsta na kruti lim prhne višak srama; licem brizne misno vino, orosi jagodice i nadanje da dionizijsko meso jamči pomak srca u ošamućenost A kapne li znoj na hladnu kost očuvat će se i gipkost, bit ćemo ljubavni veterani u adoloscentskom iskoraku U oskudici narkotika tvoji tereti služe kao sedativ i otrežnjenje; književnost je precijenjena, ni u jednoj stranice nisam usporio smrt Zaspim lišen nepravde, perje se natopi bogoslužjem, potom ljubavnog jezika kojim govoriš kada posumnjaš u nenadmašnost hrvatskog Ožive gusani pod jastučnicom, snobudicom prenesene zvijezde istežu se nad balzamiranjem okusa u sadri grla, protegnutoj od noktiju do pupčanih vrpci u raspetljanim butinama Pomiluješ obraz, gordost nema kamo nego u ropotarnicu, počinjem vjerovati da sam stvaran Nazubljeni staniol lica poslužit će ti za zlatarski nauk; u njegovu kositrenu razvojačenost umataš mokre čahure I kost ćeš, ako ljubav iz mesa ne odstrani davno zabačenu Mefistovu udicu VIII. Kraš je potajno otvorio novi pogon u tvojim očima, razložno, jer s bajaderom nije zauzeo primat u dječjim ustima; od Triglava do Đevđelije, od Sljemena do Pretorije, od obijesti do izvorske vode Tvojim lješnjacima, obogaćenim s 50 grama (ekvivalent mase dviju duša obogaćenih s 8 poljubaca) božjeg izdisaja smjera nadrasti švicarske i belgijske kanditore, podsjetiti djecu i sjene što je ljubav, kakaom iz kordunskog staklenika oprašiti suzu i gnjev Sve je već tu, pripremljeno u spomenutoj tajnosti; u novogodišnjoj noći kada praznovjerni puk kani pomaknuti zvijezde na rotirajuću sudbinu, a kada mi ništa ne poželimo jer sve imamo u bajkama i u strpljivim kožama, u putima sastavljenim u solarni odsjaj A nije nam svejedno hoće li nepredvidljivi Zambezi odnijeti govedo i vime iz kojega šest dječaka piju pismenost Kraš, ti i ja u misiji smo posrećivanja neznanaca, sa znancima smo završili; u bajkama sahnu, u odsjaju tamne S pokretne trake silaze osmijesi zaronjeni u čokoladu; tri smjene, tri ropstva marljivih čarobnjaka ne stižu tvoju radost omotati celefanom moje izbrušene kože što na tvojoj koži razapinje maestral, erogene točke, uskličnike i upitnike Rasprostire bijelo rublje, mrvi smeđe žirove i nesreće A ti, odvagujući koliki će bonus tvorničari isplatititi kao nagradu za pohrvaćeni šećer (kada i Indijci i Kinezi polude za bajkama u nugatnim zjenama) s lakoćom podnosiš zanovijetanje mog jezika, pošalice nemetričkog jada, trajnu ukletost usana u prepirci je li važnije izustiti pjesmu ili šutke na tvojoj usni zagristi nebo, okusiti pravdu, pa krenuti celofanom pokriti vime, odgurnuti Zambezi u korito I poći dalje, u prekosemitski istok tražiti tvoje oči i uskličnike u dječjim prstima, u sirotinjskoj četvrti Calcutte
