• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Vernes Subašić, poezija

Autor/ica: Vernes Subašić
pjesmepoezijavernes subasic
Objavljeno: 24.08.2023

KREČENJE

Na molerovom licu
tranšeji. 
Mali vojnici pognuti 
izbjegavaju kugle znoja.

Po pejzažu čela 
očev je vršnjak. 

*

Otac mi o ratištu nikada nije pričao.
Na mapi lica sam prepoznavao rovove
i raspored minskih polja.

Osluškivao priče:
Radio u sanitetu
rasute mozgove drugova
skupljao dlanovima.

* 

Bijela farba prekriva žute mrlje na zidu.
S ljestava se spustio, umočio valjak,
obrisao rukom slane kugle s čela:
Da se taj dan nije sagnuo po torbu,
njemu bi se prolio likvor.
Do njega je sjedio drug(i).

*

Da li je ovo dovoljan razlog
da mu sve oprostim?


***

Kantu u kojoj je nekada bila bijela boja
teglio sam s izvora
te davne godine kada su slavine bile suhe
a ja dječak.

Mami je trebala za veš.

Tih godina su padale zemlje-zemlje
i jedna je pala na most 
preko kojeg sam trebao prenijeti kantu.

Zabila se kao strelica pikada.
Da je pukla, voda bi se sigurno prolila.

*

Da li je ovo dovoljan razlog,
djeco, od jedne i tri
za oprost?


STRAH OD VLAGE

Iz kuće njen isparava miris.
Krov se urušava
vlaga o zidove oštri zube. 

*

Dugo je gledao u ćošak
kao da je pratio njen dolazak
polagani.

Zabrinuto bi šetao po sobi.
Spustio se po kreč
zamazao fleku.
 
Vraćala se.
Prvo u vidu tačke.
Zatim dvije.
Zatim u obliku 
stisnute pesnice.

Krov! 
Sigurno je do krova!
 
rode iznad 
lete u znaku V


PORODIČNI ALBUM

Listam, 
pokazujem na sliku svoga oca,
pitam trogodišnju kćer:
- Ko je ovo?
- To si ti tata.
I okrenem na drugu.
- A ko je ovo?
Sestra sjedi u zelenoj travi,
crveni autić u ruci.
- To sam ja, kada sam bila mala.

Na fotografiji velika riba:
otac je ulovio soma,
drži ga ponosno za škrge
dugi brkovi vise.
Pored ribe dječak, za glavu niži 
od nemani iz plitke vode. 

- Tata, šta je ovo?
- To je sreća
prežali smo je cijelu noć
bacali joj krmu
gledali u vršicu štapa i čekali mic.
Na udici je bila pijavica i naša je riba 
izronila iz mulja, zagrizla udicu.

- Šta ste učinili s tom zvijeri?
.
.
.
- Pojeli je, dušo.


EHO

Na obližnjem travnjaku múči dvosjed.
Na njemu leže psi
griju se toplinom naših stražnjica.

U klimavom ormaru vješalice 
zveče na vjetru.
Ljuljaju se vrapci.

U palačinku umotan tepih
prelomljen na pola.  

Lampa strši
iz kartonske kutije.
Svijetli joj se
al' ne može.

Apokaliptičan prizor
naše intime!

U stanu se
osipaju
glasovi.


MARŠ

Gledam mrave kako marširaju po podu.
Svi zaposleni, rade na neodređeno.
Nemaju ni sindikat.

Kraj je augusta, vani se ne čuju cvrčci.

Njihova pjesma uselila
u naše kosti. 


FENJER

Ušao je svitac,
ne znam kako je uspio
na prozoru je mreže za komarce.

Ležao sam na leđima i pratio
njegov zeleni ništa zeleni ništa... put.
Napravio je dva kruga iznad 
dva bića s dvije strane svijesti:
svjetlo - podignuta krila
tama - spuštena krila.

Kao djeca smo ih hvatali 
razmazivali po majicama. 
Željeli smo svijetliti kao oni. 

Jednom sam ih strpao u bocu
pravio svjetiljku.
Mislio sam da su svi nestali
u toj lampi iz djetinjstva.

Jedan je, ipak,
ostao vani.  


JESENJA MUZIKA

Našao sam dugo traženu iglicu
za stari gramofon.

Jesen je, pomjeram zavjesu
puštam s uzice oči:
uvaljaše se u akvarel 
palih. 

Kako je divno lišće
na samrti.
Sigurno su nekome 
i naše smrti
ovako lijepe.


ROĐEN SI U MJESTU PORED KOJEG SVE PROLAZI

Ako razlikuješ zvuk teretnog voza
od putničkog, 
pretrpanog od praznog.

Ako noćima mjeriš vrijeme
kao crkvenim zvonom:
putnički pun: 23h
teretni pun: 02h
teretni prazan: 04h
putnički,
sve više prazan: 05.30h.

Ako sve ispod 4 Rihtera ne osjetiš
jer navikao si da se trese
ako ne poskočiš kad lokomotiva pisne
tada i kišnjaka nagaziti možeš.

Ako odseliš
a u glavi još uvijek tutnji kompozicija
ćuuu-ćuuuuu, kroz uši prolazi lanac.
Noćima sanjaš momenat odlaska: 
kondukter trese vrata kupea
a ti drhtiš jer si bez karte.










podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Vernes Subašić, tri pjesme
Vernes Subašić, tri pjesme, poezija

Autor: Vernes Subašić

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić