KLONOVI
majke rađaju kloniranu djecu
prvo rode epruvetu, potom inkubator
pri prvom izlasku na svjetlo
u susretu s prvim čovjekom
počnu u njemu tražiti
svoj original
ostatak života će, više-manje,
provesti isto
VRABAC
naborana starica
nakon čišćenja haustora
podigla je svoje čarape na krivim nogama
pa sad one strše ispod obudovjele suknje
svojim drhtavim rukama sklanja slijepljenu kosu
s mljevenog lica
njima potom cijedi buđavi tarač u kanti
u kojoj se talasa vonjava voda
vrabac se prvo napio vode
– prvo kljun u kantu, potom zabaci glavu
brčnu se brzo
osvježen
odleti
GOLI ŽIVOT
držao sam u ruci golo ptiče koje drhti
iz sitnih mu vena bije život
srce mu kuca kroz tanku opnu kože
usklađeno s mojim
njegov kljun se otvara kao da pjeva
ali ne pjeva – zvuka nema
gledam prema kući bez fasade
iz svake razbijene cigle viri po jedan kljun
instinktivno vratim ptiče u jednu od rupa
a odmah zatim
mali golonja na pločniku uronjen u mrave
odstranjen od svog roda.
